Stiglo vrijeme za kratki odmor

Sasvim je sigurno da je Udo Dirkschenider krajnje ozbiljno shvatio nedavno produljenje suradnje s AFM Records za daljnja tri studijska albuma i tri DVD-a. Jer, dok je tinta na ugovorima praktički još neskorena, jedna šestina ‘obveza’ već je ispunjena.

Iako, bez obzira na novi ugovor, naučeni smo da U.D.O. praktički svake godine ‘šibne’ neko izdanje, pa je ovo očekivan slijed događanja. Bilo to novo, revijalno, obljetničko, reizdavačko ili koncertno. Svake se godine na tržištu nađe nešto po ovim logom. Toliku količinu, tako zgusnutu koncentraciju vjerojatno mogu podnijeti samo najokorjeliji obožavatelji kojima je nezamislivo da ijedna kalendarska godine prođe, a da se neko novo U.D.O.-ovo izdanje ne nađe na njihovim policama.

Uglavnom je to lijepa glazba, prave su to pjesme, heavy metal himne (uglavnom), ali što je previše, previše je. Dosadan si, brate. Odmori se malo od nas. I ne samo to, ne samo da je svega toga previše i da i s kruhom više ne valja, nego se putem zagubio i jedan manji dio energičnosti, sve je više modifikacija i improvizacija, a i produkcija se, ruku na srce, ne čini u okvirima očekivane kvalitativne razine. Čak se sve ozbiljnije naslučuje da neodoljivo rašpast Udov vokal pomalo gubi na snazi.No sve u svemu, kombinacija iskustva, mudrosti, znanja, mladosti i snage kreirala je koncertni album koji je u okvirima heavy metal gabarita i tko god da ga vidi/čuje, neće na tome zažaliti. Gitarskih melodija, brižnih baseva, rasprostranjenih i pokretnih bubnjeva, himničnih ritmova i pjevnih refrena ima u izobilju. Ko hrane na stolovima rimskih careva.

Tako da nimalo ne treba dvojiti da je publika na koncertu održanom u sklopu “Steelhammer” turneje, 28. rujna 2013. u Arena Hall u Moskvi istinski uživala. Udo voli reći da mu je ruska publika poprilično draga, a i obrnuto se može čuti, pa nije nikakvo čudo da je još jedno koncertno izdanje na nosač zvuka stiglo upravo s nastupa u toj zemlji.

Samim time jer je i prvo, ono objavljeno 2001. godine pod nazivom “Live From Russia”, također, kako je razvidno iz imena mu, stiglo s istih prostora. Osim što je novi gitarist Andrey Smirnov Rus, Udova veza s tom zemljom je i u povremenoj tekstualnoj tematici pjesama, a i LP verzija ovog izdanja, objavljena je na tri ploče, u bojama ruske zastave. Što se tiče set-liste, uočava se različitost u odnosu na one ranije, odnosno jasan je daljnji, sve ozbiljniji odmak od Acceptove pjesmarice. Trajan ili kratkotrajan, moguće da će se znati za dvije godine na nekom novom koncertnom albumu. Od hrpe hitova Accepta, ovdje je ostala tek razvučena i razvodnjena verzija pjesme “Metal Heart”, izvedena na kraju bisa.

Tako je na ovom koncertu fokus u potpunosti ‘bačen’ na pjesme Udove samostalne karijere, a tako nešto je, objektivno, bilo krajnje vrijeme da se napravi. Preciznije, miks je to naslova s aktualnog albuma “Steelhammer” (“Steelhammer”, “King Of Mean”, “A Cry Of A Nation”, “Mean Machine”) s onim nešto više ili manje starijim (“Future Land”, “Trip to Nowhere”, “Azrael”, “No Limits”, Holy”…).

Osim sasvim zadovoljavajuće slike s kadrovima koji pokrivaju sve što trebaju, na DVD-u se još mogu naći i bonus sadržaji dokumentarnog karaktera (“Behind The Scenes”, “Russia Travel Documentation”, “Trainride In Russia”), uglavnom vezani uz ‘majku Rusiju’. Također, ovakav se sadržaj može pronaći kupi li se Blue-ray, ploča je trostruka, a CD-a su dva. Pa tko U.D.O.-a voli, nek’ slobodno izvoli.

No nije ovo samo za ljubitelje ovog metal velikana, jer i dalje je to neiskvareni heavy metal, koji, kako se odavno zna, nema roka trajanja. A dok je heavy metala bit će i Uda, a dok je Uda, bit će mu i fanova. Bez obzira što je album “Steelhammer” vreli, live DVD “Live In Sofia” vrući, a dimni signali novog studijskog izdanja sve razboritiji.