Stare stvari na novi način

O čemu je ovdje zapravo riječ? Da citiram jednog stranog kritičara: ““The Greater Of Two Evils” je album stvoren od fanova za fanove“. Sama priča o njegovom nastanku ide otprilike ovako: članovi foruma upitani su da izaberu njima najbolje i najdraže stvari iz cjelokupne Anthraxove karijere, a odabrane pjesme nanovo su snimljene (i to u samo dva dana!), naravno u ‘novoj’ postavi s John Bushom na vokalima.

Prema tome, ovo je otprilike ‘greatest hits’ album sa pjesmama fokusiranim na raniju, i ujedno najbolju i najpopularniju fazu Anthraxovog stvaralaštva. Od legendarne “Deathrider” preko thrash klasika “Madhouse” ili “Gung Ho“, uz prekvalitetnu produkciju, dobivamo odličnu kompilaciju za uništavanje vratnih kralješaka i susjedovih bubnjića.

No, nažalost, kao i 99% albuma, i ovaj ima jednu manu, i to popriličnu ako se mene pita. A njeno ime je John Bush, jer to je osoba koja ne samo da nema veze s pjevanjem, nego taj čovjek ni vrištati ne zna. Živa katastrofa za cjelokupnu thrash scenu i po meni jedan od najgorih vokala uopće. No, ako ste sretnici i imate liniju sa karaoke funkcijom, taj problem možete vrlo lako riješiti i naviti do daske ono zbog čega dajem visoku ocjenu ovoj kompilaciji.

Zbog svega toga, mogu reći da sam u velikoj nedoumici što se tiče same preporuke albuma. Istina, on sadrži najbolje pjesme, ali originalni sjajni vokali Neil Turbin i Joey Belladonna ovdje su dobili vrlo lošu zamjenu. I da, produkcija je fenomenalna, ali tu je i dalje taj iritantni Bush.

Stoga je jedino što mogu reći to da je ovaj svojevrsni ‘best of’ namijenjen, uz naravno zagriženim fanovima Anthraxove novije faze, samo i isključivo onima koji nekim čudom mogu probaviti Johnove vokalne dionice i onima koji imaju onaj prekrasni karaoke gumbić na liniji ? kojime se mogu potpuno prepustiti čarima kvalitetnog thrasha.