Srcedrapajući punk

Kako sada nekoga tko nikad nije slušao Lagwagon natjerati da uzme jedan od njihovih albuma te da ga pomno presluša? Jedan od najmaštovitijih i najboljih kalifornija punk rock bendova jest upravo Lagwagon. No, njihovu pravu kvalitetu teško da možete spoznati na temelju jednog albuma, jer kao da se na svakom albumu drže da postignu samo jedan cilj. Na posljednjem “Resolve” je taj cilj bila lirički vrhunac.

Početkom 2005. godine, njihov originalni bubnjar (i član brojnih drugih bendova poput Bad Astronaut ili Mad Caddies) Derrick Plourde je počinio samoubojstvo što je nadasve utjecalo na tekstopisanje njihovog frontmenta i najboljeg mu prijatelja Joey Capea. Njegovi tekstovi su toliko razrađeni, metaforički razvijeni, stilistički besprijekorni. Poznato je da velike tragedije snažno utječu na nečiju kreativnost i iskaljivanje emocija na papir. Tako je bilo i u njihovom slučaju.

Lagwagon nije toliko nov bend, te iza sebe imaju sedam albuma ako ne ubrajamo b-sides ili live albume. Prvi album su izdali za Fat Wreck još 1992. godine nazvan “Duh”. Kao i svaki drugi bend, i Lagwagon je s vremenom evoluirao i iako se čini da su se ovim albumom htjeli približiti svojim korijenima i u vrijeme kada su tek počeli zajedno svirati, ipak nisu postigli tu žestinu i surovost koju imaju na “Duh”, meni zasigurno njihovom najdražem albumu.

Kako je cijeli album posvećen Derricku i spominje se u nekolicini pjesama, Joey zadnju pjesmu “Days Of New” posvećuje svojoj djevojci (ženi?). Sve u svemu, Joeyjevo pisanje pjesama je zaista postiglo jednu majstorsku razinu kakvu nismo baš mogli očekivati ako bismo sudili po prvim albumima Lagwagona gdje je sve više-manje bilo zahvaćeno šalom ili djelomično politikom.

No, glazbeno Lagwagon nisu postgli ništa više od uobičajenog. To je glavni razlog zašto ovaj album sigurno neće biti jedan od onih koji vam se urežu u pamćenje kao nešto posebno ili pretjerano zanimljivo. Melankolične melodije isprepletene sumornim tekstovima nije nešto na što smo naviknuli od Lagwagona, možda je to upravo razlog zašto je teško ovakvo što prihvatiti.

Naviknuli smo da Lagwagon bude taj koji nas razveseli blesavim pjesmuljicima tipa “Beer Goggles” ili “Violins”. “Resolve” je ipak album koji i dalje na nas prenosi emocije, no ovaj put su to emocije potresene šokom kojeg su doživjeli smrću svog prijatelja.

“As you sat on the med/Moments from your end, inconceivable dread inches from your head/I can’t imagine you in that horror scene/One to sad to be in my mind’s eye/I am there/ Embracing you so scared/Now you kill me too/You killed me too“. Je li potrebno više išta reći?

Svakako vrijedno slušanja, no budite pripremljeni na nešto posve drugačije od dosadašnjeg Lagwagona, nema više happy melodija, već nešto sasvim drugačije. No, to je i razumljivo, zar ne?