101 meksikanska
Izdavač: Croatia Records
Žanr: Pop, World Music
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Postojale su različite teorije o tome kako se meksička glazba našla u tadašnjoj Jugoslaviji, a nekako najuvjerljivija hipoteza je da je nakon razlaza sa Staljinom tadašnja komunistička vrhuška trebala neku državu za kulturnu razmjenu.
Odabran je Meksiko jer je to ipak država radnika i seljaka, nije
zadojena trulim kapitalizmom, a nije pripadala niti sovjetskom bloku. Led su probili, priča kaže, meksički filmovi, a onda su uslijedile pjesme iz meksičkih filmova. Kako se i to u narodu željnom zabave i egzotike primilo kao saučešće, krenulo se s meksičkim prepjevima, a onda je stiglo i ono pravo, radovi domaćih autora na temu meksičkog melosa.
S obzirom da je glavni dio sniman krajem pedesetih i početkom šezdesetih, kvaliteta tih snimaka na nivou je malo bolje demo-snimke danas. U moru izvođača iz SFR (ex-FNR) Jugoslavije koji su se okušali u izvođenju meksičkih napjeva najviše su uspjeha postigli Crnogorci Nikola Perović i Slavko Karović, čiji su se elegantni i topli glasovi pristojno uklopili u koktel truba, gudača i gitara koje su svirale u tročetvrtinskim, dvočetvrtinskim i drugim ritmovima.
Izdizanje iz inače vrlo solidnog prosjeka ostvarili su i Makedonci Kvartet Magnifico, beogradski pjevač Predrag Gojković Cune i neizostavni Ivo Robić. Njihovim snimkama, koliko god nesavršene bile, pjesme tvrdoglavo zadržavaju svoju umjetničku vrijednost, ljepotu i šarm. Uostalom, prva generacija pjevača u bivšoj državi je, htjela-ne htjela, učila na žanru koji je u to doba bio broj jedan po popularnosti.
Nakon što preslušate sva četiri CD-a, bez većih teškoća dobivate predodžbu o tome kako se od glazbe koja je narodno blago jedne države lako dođe do ljigavog mutanta zvanog turbo-folk. Tako je to bilo i s bosanskim sevdahom, koji se uz pomoć nezasitnih glazbenika ispodprosječnog talenta derivirao u nejestivu čorbu koja se danas zove novokomponovana muzika, te s rhythm and bluesom koji je bezumnim industrijskim peglanjem postao moderni arenbi, ili s tradicionalnom mediteranskom muzikom koja je postala sinonim za trećerazredne vatrogasne zabave u selima ispod 50 stanovnika.
No, kao što je slučaj i sa sevdahom, rhythm and bluesom i mediteranskom muzikom, uvijek je lijepo čuti originalnu stvar koja nije prskana synthesizerima, komercijalnim uljepšavanjima i za zdrav razum toksičnim vokalnim prenemaganjima.
Iako meksički stil izaziva dosjećanja i slike nekoliko tipova koji stoje, sviraju i jadikuju, jugoslavenski Meksikanci (poput onih pravih) znali su nijansirati emocije, od tuge preko veselja do humora. Valja spomenuti i vrlo dobre prepjeve meksičkih klasika. S vremenom su se pojavili talentirani autori koji su uspjeli uhvatiti meksičko ‘ono nešto’ i isto to plasirati u tri minute pjesme, nije teško pogoditi da je riječ o imenima koja će se u budućnosti izgovarati s poštovanjem: Zdenko Runjić, Nikica Kalogjera, Đorđe Novković.
Potonji se toliko zanio s meksičkim melosom da je, štancajući pjesme po formuli, stvorio gomilu one hit wondera i hrpu pjesama koje se lako zakvače za uho, no bez veće količine alkohola u krvi i poticajne okoline za slušanje (čitaj: bučne birtije i nalajbane sisate konobarice u mini-suknji) ne izazivaju nikakvu emociju.
U boljim dijelovima ove kompilacije pjevači su sasvim solidno uspjeli uhvatiti originalni temperament meksičke glazbe. U lošijim pak dijelovima, pjevanje zvuči poput rada profesionalnih narikači (recimo, nekoliko pjesama mlade nade iz devedesetih umjetničkog imena Dolores moglo se izbjeći, a ni Duško Lokin nije ostavio pretjerano dobar dojam – mnogo je bolje zvučao u jednom drugom singlu nafutranom latinoameričkim utjecajima “Kad bi htjela noćas moja biti ti”).
Kako je vrijeme odmicalo od pedesetih naovamo, postalo je normalno povlađivati se publici tako što su se nudile egzaltirane emocije, koje su svoju uvjerljivost imale na nivou latinoameričkih sapunica. U tekstovima također se vremenom pojavljuje sve više materijala koji kalkulirano najviše loži najširu publiku.
Meksički utjecaji nisu mimoišli rockere: zastupljeni su Pađen bend (koliko je “Što si u kavu stavilaaaaaaa” rock, osim što su maznuli uvod iz “Don’t Let Me Be Misunderstood”?) i Animatori Krešimira Blaževića (taj Krešimir Blažević nije glavni urednik Muzika.hr), no najbolji dojam od rockerske struje ostavlja – Krunoslav Kićo Slabinac, u to doba (kraj šezdesetih) pjevač cijenjenih osječkih Dinamita.
S muzikološke strane gledano, ova kompilacija je suho zlato, jer prikazuje uspon žanra, istovremeno osvajanje komercijalnog kolača i pretvaranje yu-mexa u još samo jedan podiok glavne struje. Ipak, treba reći da je najbolji dio cijelog izdanja – knjižica s esejom Siniše Škarice koja na informativan i dinamičan način pripovijeda cijelu povijest yu-mexa. Već ta knjižica vrijedi više od 99 kuna, a ostalo možete računati kao solidan bonus.