Skoro pa odličan drugi CD

Adnan Hamidović – Frenkie je unatoč dugogodišnjem bavljenju hip-hop glazbom poznat postao tek nakon uspjeha Ede Maajke. Njih dvojica bili su dio bosanskog hip-hop kolektiva Disciplinska komisija, koji su još činili Mire, Koma, Hamza te Emir i Erol. Grupa je osnovana 1999. godine u Tuzli. Edo Maajka ga kasnije vodi sa sobom na turneje kao backup MC-a te je zabilježio i gostovanja na njegovim albumima.

Frenkie 2004. godine objavljuje svoj album prvijenac, “Odličan CD”, kojim je postavio visoke standarde za nastavak karijere i smjestio se u gornji dom hrvatske i ‘ex-yu’ hip-hop scene. Tri smo godine čekali drugi samostalni album ovog sjajnog izvođača te preostaje vidjeti može li “Povratak cigana” ispuniti razmjerno velika očekivanja.

Već letimičan pogled na popis pjesama otkriva prvu razliku između prvijenca i novog albuma. Naime, dok je “Odličan CD” obilovao poznatim gostima, među ostalima svojim su rimama materijalu pridonijeli Remi, Defence, Flipstar, Marčelo i Baby Dooks, “Povratak cigana” gotovo je u potpunosti Frenkijev autorski materijal.

Gostovanje je tek ponovio Edo Maajka na pjesmi “Gurbeti”, a Hamza iz Disciplinske komisije očito preuzima ulogu koju je Frenkiju na početku karijere povjerio ‘glavati MC’. Ostali su gosti manje poznati Crni zvuk i Damir Avdić. Produkcija je, poput one na prvom izdanju, zavidne kvalitete. Za nju su uz glavnog producenta Damir “Čekić” Jahića zaslužni AC3PO iz Zagreba, Monroe iz Rijeke te jedan od najboljih producenta s ovih prostora, Koolade, koji je autor glazbene podloge naslovne pjesme albuma.

Najveći problem s kojim se Frenkie morao suočiti je uspoređivanje s Edom Maajkom. Iako su zajedno činili okosnicu Disciplinske komisije, radi se o rapperima drugačijih afiniteta. Dok je Edo vrhunski storyteller, Frenkie je pravi battle rapper, a tako je i raspon tema kojima se Frenkie bavi nešto skromniji nego što je Edin, koji nas je, treba priznati, malo razmazio.

Najveći je problem činjenica što je hvaljenje sebe i svog stila često izrazito zamorna tema. Takav stil ipak puno bolje funkcionira uživo u borbi jedan na jedan i definitivno ne bi trebala biti okosnica albuma.

Dobar dio materijala Frenkie ipak gradi oko samohvale, što nije bez razloga, budući da u pjesmama poput “In Full Effect“, “Pakao i raj“, “Ja ne znam” i “Audio Džihad” zvuči zaista moćno i često koristi maštovite usporedbe.

Ipak, treba priznati da količina pjesama slične tematike dovodi do zamora materijala. Ne iznenađuje činjenica da se Frenkie odlično snalazi i kad ne priča samo o sebi. “Prepoznaj” s Hamzom je radiofonična oda hip-hop pokretu FM Jam, sjajno se upotpunjuje s Edom Maajkom u “Gurbeti“, a “Ej hodža!” je jedna od najboljih pjesama na albumu, sa žestokom gitarističkom dionicom i sjajnim tekstom.

Svakako treba izdvojiti i “Povratak cigana”, za koji je Koolade napravio zaista sjajan beat u west coast, G-funk stilu, te još jedan potencijalni hit, “Yes Yes“.

“Povratak cigana” vam možda ne ‘sjedne’ od prvog slušanja, baš kao što nije niti mojoj malenkosti. No, svakim sljedećim slušanjem sve će vam se više uvlačiti pod kožu. Ono na što trebate obratiti pažnju su vaši afiniteti i ono što očekujete od hip-hop glazbe koji se probija iz zvučnika vašeg stereosustava.

Frenkie vam na svom drugom solouratku nudi prvenstveno žestoke i energične rime i sjajnu glazbu, ali i nešto pliće tekstove ograničene tematike. Ako vam to ne smeta, doživjet ćete puno ugodnih trenutaka uz “Povratak cigana”.