Seine “Naizust”: Daljnje eksperimentiranje sa zvukom

Recenzija albuma Seine “Naizust”, album je dostupan na Bandcampu.

Ivan Šćapec sa svojom ekipom Seine i dalje brije po svom. Nakon raspada indie heroja imena Vlasta Popić, Ivča je krenuo eksperimentirati. Prvi album “Sno sna” bio je pravi zgoditak, dok se njegov nastavak “22” više okrenuo elektronici, da bi vrhunac eklektičnosti dobili s novim albumom “Naizust” koji ponovno odudara od svega što su Seine do sad napravili, te pokazali da su specifični izvođač na regionalnoj sceni koji se teško može usporediti s nekim suvremenikom.

Taj ‘korak dalje’ u prvom redu ide prema daljnjem istraživanju trip-hopa s jakim miješanjem folktronike zbog čega je Seine ponovno dobio jedan vrlo karakteristični zvuk kojeg je na prvu poprilično teško opisati. Ipak, sve je ostalo u prepoznatljivom štihu, ponajprije zbog repetitivnih ritmova i vokala, ali osvježeno sasvim novim zvukom. Kad tome nadodamo liriku koja bi ovdje trebala biti u prvom planu, suma sumarum je jasna, ponovno smo dobili veliki album.

Kad smo već kod stihova, kroz prvu skladbu “Peripetija” jasno možemo vidjeti što možemo očekivati i na ostatku albuma. Ivča se vješto poigrava jezikom da bi dobio tečnost pjesama, ponekad ponavljanjem dijela stihova, a ponekad jednostavnom rimom. U ovakvoj ambijentalnoj atmosferi Bliskog istoka, dojam stihova postaje još jači.

Nakon toga slijedi najavni singl “Riječ” koji je još prije dva mjeseca pokazao smjer u kojem će album (vjerojatno) krenuti. Na našu sreću, tako je i ispalo, jer i ostatak albuma obiluje takvim pjesmama gdje se svojevrsna psihodelija lakoćom dobiva s čudnim repetitivnim melodijskim dionicama. Možda jedina mana albuma jest da je vokal povremeno nerazumljiv, ali s obzirom na to da je sve stopljeno s glazbom, zapravo se takva sanjivost vokala čini i više nego logična.

Prvo iznenađenje uvrnuta je “Zakaj” u kojoj Ivča iskreno progovara da ga smeta što njegova glazba nije više cijenjena, odnosno da ju ne može bolje komercijalizirati – Zakaj nikad nemam para? Zakaj sve kaj radim tolko malo vrijedi?… Nažalost, to je sudbina mnogih alter izvođača…

Nakon novog albuma, situacija mu se sigurno neće promijeniti što se financijske strane tiče, dok će se (vrlo vjerojatno) status cijenjenog autora za nijansu povećati, posebno kod ljudi koji redovito prate Seine i sve njegove inačice. Razlog tome jest što se iz albuma u album mijenja, a opet je nekako svoj i jedinstven. Takvu ‘etiketu’ možemo ‘nalijepiti’ tek nekolicini autora na (našoj) sceni.

Ipak, to je opet glazba koja (vjerojatno) ima ograničenu količinu publike jer ima dovoljno eksperimentalnog zvuka u sebi da bi potjerala svakog površnog slušatelja koji je slučajno zaglibio slušajući “Naizust”.