Rođendanski album za povratak iz ‘mrtvih’

Jesu li Andy Bell i Vince Clark idealna kombinacija? Po mom skromnom mišljenju, rekao bih da ih svakako imamo pravo svrstati u red takvih, štoviše usudio bih se ići tako daleko i ocijeniti ih duetom koji je svojom kvalitetom zauvijek promijenio svijet electro-pop glazbe. Ove se godine navršava točno punih dvadeset godina njihovog postojanja. Ta više nego respektabilna brojka duge karijere, te brojni hitovi koje su za to vrijeme imali, stvara od njih ne samo običan electro bend, već i pravu instituciju toga stila glazbe.

Uostalom, svima koji su slušali “Hits! The Very Best Of” – kompilaciju najvećih hitova izdanu prije otprilike godinu i pol, bit će posve jasno o udjelu koji Erasure posjeduje u glazbenom svijetu (mora se priznati i to da im je popularnost ipak nažalost vezana samo uz otok i Europu).

Za sve ljubitelje ovoga dueta, imamo odlične vijesti. Upravo je izašao njihov novi studijski album. “Nightbird” je idealna prilika da vidimo u kakvoj su Erasure formi danas, s obzirom da su posljednji album izdali prije čak pet godina (ne računajuci album obrada “Other People’s Songs” iz 2003.). Također, prilika je ovo i mlađim glazbenim zaljubljenicima, koji su nekada možda o ovome sastavu samo slušali priče, da se pobliže upoznaju s jednim od legenda engleske scene.

Dozvolite da ponovimo jos jednom, za one koji to ne znaju (ako takvih još uopće ima). Vince Clark, osnivač dua Erasure, imao je vrlo bogatu i plodnu prošlost. Naime osim što je bio član prve postave Depeche Mode, i napisao sve pjesme njihovog prvog albuma, također je djelovao u još jednom duetu sličnih karakteristika, u sastavu Yazoo, s Alison Moyet kao pjevačicom.

Vratimo se sada na njegovo najnovije autorsko djelo, album “Nightbird”. Sadrži jedanaest pjesama istog onog stila koji krasi pjesme iz opusa Erasure već 2 desetljeća. To znači da bi nas mogla ugodno iznenaditi njihova jednostavnost i melodičnost, te svakako očarati glas Andy Bella. Što se same kvalitete pjesama tiče, moramo biti realni i priznati da možda nisu na razini nekih njihovih najpoznatijih uspješnica, ali isto tako moramo reći i da se super hitovi poput “Stop”, “Always” ili “A Little Respect” ne mogu samo tako ponoviti. Ukoliko su vas Erasure razmazili svojom uspješnom prošlošću, onda ćete na “Nightbird” pronaći neke mane, no ipak ima on puno više dobrih strana.

Prva skinuta stvar kao singl je “Here I Go Impossible Again“, i ona se već uveliko vrti po top ljestvicama. Osim ove, izdvojio bih još neke koje zaslužuju svačiju pažnju: “No Doubt“, “Breathe”, “I Broke It All In Two” i “Sweet Surrender”, sve su redom iznadprosječne stvari koje posjeduju velik potencijal i pomalo podsjećaju na najbolje dane Erasurea.

I za kraj recimo da je “Nightbird” sve u svemu jedno vrlo solidno ostvarenje, ali više od njegove same glazbene vrijednosti, veseli činjenica da su Erasure i dalje (glazbeno) živi, i da dalje stvaraju. Nadam se da će tako biti još dugi niz godina. Sretan rođendan.