Rancid: Vidimo se u ‘jami’

Ili ‘see ya in the pit’ kako bi rekli Rancid.

“Trouble Maker” ima svoje argumente i kvalitetu zbog kojih bi svaki panker ili pankerica mogli htjeti posjetiti ‘jamu za poganje’ – ako nedostaje odvažnosti, onda barem prisustvovati koncertu ovih veterana žanra (ako se ikad vrate u neposrednu blizini i ne budu nužno predgrupa Green Dayu).

Deveti ukupno i treći u posljednjih 14 godina za Rancid, starce s više od 25 godina muzičkog staža, “Trouble Maker” je album koji je sve ono što fanovi benda i usputni simpatizeri očekuju. Brzi ulično-melodični punk – bez preseravanja i bez eksperimentiranja. To je ono što Rancid radi i ono što im ide.

Ovo nije novi “…And Out Come The Wolves”, niti je to itko anticipirao ili smatrao mogućim. Ta je ploča obilježila bend, žanr, godinu, desetljeće i diskografsku kuću, a od nje je prošlo puno godina, točnije 22. Ono što povezuje “Trouble Maker” s tim albumom jest činjenica da zvuče slično – dapače, ove pjesme zvuče toliko slično svemu što je bend dosad napravio da bi mogle biti reciklirane stvari iz tko zna koje godine i ja kao slušatelj ne bih skužio.

Timov narativni stil obraćanja slušatelju u stanju je dočarati telefonski stup u Kaliforniji i zavrjeti nas oko njega kao da nam je ispred kuće. Njegova srčana, ‘blue collar’ lirika orijentirana na ulične teme s izletima u politiku i ljubav, često zvuči tinejdžerski i nabrijano, ali ono što je izvlači je stil. On mrmlja, priča, recitira i pjeva mimo gramatičkih pravila prkoseći zdravim ušima koje ne mogu razaznati sve tekstove bez knjižice koja ne dolazi uz fizičko izdanje. Simpatično, Tim, baš simpatično. Sad daj tekstove!

Drugi vokalist i gitarist Lars roka obje zadaće brzim troakordnim ritmom, ludim solažama i euforičnim pjevanjem/deranjem. Ostatak benda skupa sa spomenutim dvojcem i još pokojim dodatnim instrumentom tvori klasični Rancid zvuk s ovaj put nešto manje nego inače naglašenom bas gitarom i solidnim, na trenutke odličnim, bubnjevima.

U odnosu na prošli album povećan je broj pjesama na klasičnih 15+, točnije 17, a tek s njih 19 na proširenom izdanju trajanje ploče prelazi 40 minuta. Najdulja od njih (3:19) je ring-of-fire-ovska ‘nanana’ akustična baladica i moj favorit. Svaki put kad čujem Tima kako izgovara “headed out to Telegraph Avenue” ne mogu da se ne nasmijem. Fanovi koji preferiraju ska Rancid mogli bi biti razočarani jer album ima tek jednu takvu stvar – “Where I’m Going”, a rokeri među pankerima bit će sretni s “Bovver Rock And Roll” koja neodoljivo podsjeća na The Rolling Stonese, pa i The Clash.

Punk, još se jednom pokazalo, nije mrtav.