Nije loše, loše, loše, nije loše

Bratstvo i solidarnost uličnih punkera – bla bla bla… Da, Rancid ima novi album. I da, refreni se ponavljaju na desetke puta.

Pet godina nakon prosječne ploče “Let The Dominoes Fall” i jedanaest nakon jednako prosječnog albuma “Indestructible” došao je red na “Honor Is All We Know“, osmi studijski album istetoviranog uličnog kvarteta iz Berkleya u Kaliforniji poznatijeg kao Rancid.Ne, ovo nije još jedan “… And Out Come The Wolves” iz zlatnih devedesetih za koji svatko iole upoznat s punk-rock klasicima zna. Ovo je logični slijed posljednjih dvaju albuma i moderne obrade zvuka s čišćom i glađom produkcijom. Radio friendly rekli bi neki.

Dobra i začuđujuća osobina ovog izdanja je njegovo trajanje. Sa samo 12 pjesama unutar 33 minute “HIAWK” je lako probavljiv i daleko najkraći album dotične diskografije. Primjera radi, već spomenuti “Indestructible” ide preko 50, a “Life Won’t Wait” preko 60 minuta.

Skraćivanjem sadržaja dobili smo manje reggae i ska pjesmica, a više punk tapkalica sa žestokim bubnjevima. A strana zvuči melodioznije i pamtljivije, za razliku od uglavnom zaboravljive flip strane. Unatoč ogromnoj repetitivnosti i manjku tekstualne raznolikosti cijelog albuma, prvih šest-sedam stvari itekako je slušljivo.

“Collision Course” i “Evil’s My Friend” nekako se najviše ističu, a naslovna i neloša “Honor Is All We Know” zanimljiva je zbog izmjene čak triju vokala. Sve u svemu, klasični punk-rock, okrenut melodijama, s čestim vikanjem u glas, pa čak i ponekim ‘oi, oi’, i prepoznatljivim basom ili sintisajzerom u pozadini.

Uz kupljeni fizički primjerak ovog albuma nećete dobiti knjižicu s tekstovima – što i nije toliko loša stvar. Koliko god Tim mumljao i rastezao riječi, one se uglavnom daju razaznati pa je lakše pjevušiti u ritmu, a o čemu se ovdje zapravo radi nije teško pogoditi. Nabrijani kvazi gangsteri koji na rukavu nose standardizirane ulične i životne pouke iz kuta nekog opasnog lika rijetko će koga potaknuti na nešto.

Opet, u usporedbi s onim što se sve nudi na svjetskoj sceni i ovdašnjim radiostanicama budimo sretni ako klinci danas slušaju Rancid. Klišej do klišeja, no zvuče pozitivno, zabavno i energično.