Prvijenac za respekt

Stones Throw, izdavačka kuća uglavnom hip-hop orijentacije u zadnje vrijeme je izbacila pozamašan broj albuma, a i na popisu njihov izvođača su i Madlib (i njegov alter-ego Quasimoto), Lootpack, Madvillain, Peanut Butter Wolf, Jaylib, J-Rocc te prerano preminuli Jay Dee (J-Dilla), legendarni producent i član Slum Villagea.

Teško je dokazati se među takvim društvom i pokušati doseći njihovu razinu, no “All Questions Answered” definitivni je pokazatelj kako je Roc ‘C’ sposoban za to, unatoč činjenici da se radi o njegovom prvijencu.

Već na uvodnoj pjesmi na albumu može se osjetiti velika energija i želja za afirmacijom na hip-hop sceni. Prvi singl “Don’t Stop” u kolaboraciji s Pok Doggom i Oh No (koji je zaslužan i za glazbenu podlogu) pravi je primjer žestokog west coast undergrounda koji se sve više probija u eter inače rezerviran za mainstream produkciju. “Ghetto” uz zarazan beat pruža i klasičnu autobiografsku priču o životu u ‘kvartu’, gdje vladaju neka druga pravila.

Svakako još treba izdvojiti sjajne “El Capitan” s Chino XL-om, veteranom koji unatoč svojim odličnim tekstovima i pjesmama nikad nije uspio doći na vrhove ljestvica, “Black That Ish” s Oh No, poziv na ‘borbe mikrofonima’ (da, užasno glupo zvuči u prijevodu:) i ponovno klasično rappersko preuveličavanje svojih sposobnosti u “Let’s Battle” te izuzetno zanimljivu “My Life” s još jednim novim izvođačem Aloe Blaccom.

Niti ostatak materijala ne zaostaje za istaknutim stvarima, iako se ponekad može osjetiti zamor čisto zbog činjenice da se Roc ‘C’ bavi uglavnom gangsta tematikom i da je mogao pokazati i malo više originalnosti, no to ne može umanjiti činjenicu da se radi o vještom MC-u.

Produkcija je zaista odlična, slobodno zaboravite pjesmuljke kojima vas bombardiraju u medijima, Oh No, DJ Romes (Lootpack) i Kan Kick odlično su odradili svoj posao i pokazali u kojem se smjeru danas kreće underground scena (može se usporediti s Madlibom, kasnijim Jay Deeevim radom) te zvuči zaista sjajno.

“All Questions Answered” nije instant klasik, neće se vjerojatno naći niti na ljestvicama najboljih albuma, no radi se o odlično koncipiranom materijalu, vrlo dobrih beatova i tekstova koji u svakom slučaju morate barem poslušati. I zaslužuje više od tek prolazne ocjene, pogotovo ako ga uspoređujete s materijalima kojim su nas ove godine počastile puno veće ‘njuške’.