Apsolutni favorit za R&B album godine

Aloe Blacc još je jedan u nizu novih, odnosno manje poznatih izvođača koje je pod svoje okrilje uzela sve poznatija izdavačka kuća Stones Throw. Iako početke svoje karijere bilježi još sredinom devedesetih, kao MC čineći uz hip-hop producenta Exilea rap grupu Emanon (2005. su, nakon deset godina djelovanja, izdali svoj dugosvirajući prvijenac “The Waiting Room”), pravi uspon započinje upoznavanjem s producentom Oh No, zaštitnim znakom njegovog recentnog izdavača.

Multitalentirani instrumentalist, pjevač i producent na “Shine Through” pokazuje svu raskošnost svog talenta i sposobnost prožimanja najrazličitijih žanrova kakvu se rijetko susreće.

Okosnica njegove glazbe je moderni R&B, koji uz brojne korištene efekte zvuči krajnje futuristički, a pjesme poput “Whole World“, “Caged Birdsong“, “Arrive” i “Want Me” mogle bi vam biti prvi susret s ovim inventivnim i prilično zaraznim zvukom.

Na albumu se često provlači utjecaj salse, i to u jednom trenutku u kombinaciji s klasičnim R&B prizvukom (“Bailar“), a u drugom sa snažnim afričkim ritmovima (“Patria Mia“). No, sjajnim trenucima na ovom materijalu nije niti izbliza kraj, a jedan od vrhunaca je sjajna “Busking“, soulom inspirirana a cappella čiju pozadinu čine tek zvukovi prometne ulice.

Slušanje ovog malog remek-djela stvara živu sliku čovjeka koji pjevušeći što mu prvo padne na pamet krati vrijeme čekanja na autobusnoj stanici, ujedno se žaleći i izražavajući svoje frustracije. Mislim da smo se gotovo svi barem jednom našli u sličnoj situaciji.

Utjecaj hip-hopa je suptilniji, a možda je najviše primjetan u prekrasnoj ljubavnoj odi “One Inna“s odličnom glazbenom podlogom Madliba i sjajnim sampleom na pripjevu. Kad još dodamo prilično ezoteričnu obradu Sam Cookeove “A Change Is Gonna Come” koja se u njegovoj verziji zove “Long Time Coming” i urnebesni, latino inspiriran prepjev John Legendove “Ordinary People” na španjolskom “Gente Ordinaria” teško je ne sakriti oduševljenje cjelokupnim materijalom. Tekstovi, koliko god ne dostižu maštovitost i inovativnost glazbe, sjajna su pratnja i poneki klišej teško će vam pokvariti cjelokupni doživljaj.

“Shine Through” možda je i najbolje R&B izdanje prošle godine, sjajna produkcija, stilska raznolikost koja nimalo ne utječe na homogenost albuma, inspiriran vokal i nevjerojatan ‘feelgood’ faktor (nadam se da ćete mi oprostiti trenutnu nemogućnost pronalaska adekvatnog hrvatskog izraza) samo su neki od razloga zbog kojeg je Aloe Blacc u tako kratkom razdoblju postao favorit kritike i općeg slušateljstva.

A kad tome još pridodate njegov beskompromisni stav u stvaranju glazbe lako je moguće da smo dobili zvijezdu koja će još dugo trajati na svjetskoj sceni.