Alter Bridge
AB III
Datum izdanja: 11.10.2010.
Izdavač: Roadrunner Records / Dancing Bear
Žanr: Alternative, Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Nevjerojatno je da današnji svijet i dalje više primjećuje povišenu iritantnost Scotta Stappa, njegove sex skandale i sprdanje većine scene nad Creedom, nego istu ekipu u bendu s kojom pjeva Myles Kennedy i bend kojem se glazbeno ne može prigovoriti baš ništa – Alter Bridge.
Je li tu kriva kokoš ili jaje, nikad nećemo saznati, ali iz neshvatljivih razloga Creed će uvijek biti popularniji od Alter Bridgea.
Žalosno je to, ali je – tako! Alter Bridge jesu nastali kao odmor tri četvrtine Creeda od onog preostalog najeksponiranijeg lika i već su snimili 3 albuma. U tom procesu smislili su lika koji danas slovi kao jedan od najzahvalnijih vokala rocka (čak ga je i Slash povukao u svoj bend!). Iako sam bio siguran da su originalni bend ostavili daleko u povijesti, nekako paralelno su se odvijale tri priče – novi Creed, novi Alter Bridge i solo album Slasha. I, naravno, turneje za svo troje!
Ali, idemo mi na album “AB III“. Njihova slušljivost i moć na prva dva albuma postavile su jake temelje za ono što dolazi, pa je sve skupa iz slušljivosti prešlo u puku predvidivost. “Isolation” je moćna stvar, nekakav singl koji ima ulogu hita. Isto tako, većina albuma mogla je dobiti taj naziv. Recimo, uvodna “Slip To The Void” ima super mračni uvod, a “I Know It Hurts” ritmičnošću nadoknađuje očekivani riffić.
“Wonderful Life” je tužna stvar o gubitku, ali i toliko popastična da čak i “With Arms Wide Open” od Creeda zvuči zrelo. Čak i Bon Jovi pada na pamet slušajući takvu power baladicu. Zato “Ghost Of Day Gone By” zaziva pop rock jednih 3 Doors Down.
Ostatak albuma (uz pohvalnu “Words Darker Than Their Wings” gdje je i Tremonti dao svojih vokala) je jednostavno Alter Bridge – bombastičan, mastan, slušljiv i mračniji nego prethodni. Svih 14 pjesama prolazi logično i ravno, dosta ih sliči jedna na drugu, a u premalo trenutaka se događa da nečime zaokupe pažnju i natjeraju čovjeka da podigne pogled prema onome što van bacaju zvučnici.
Oni jesu trenutno najpotentniji mainstream rock bend. Posebno Tremonti na gitari (nekoliko zapaženih solaža na albumu) i Kennedy za mikrofonom obećavaju jako, jako puno i upućuju na čudo od albuma! Ono, pravu bombu! Ima potencijala, nije loš (dapače). Ali prava iskrenost reći će da smo ovo sve čuli i da nije nikakvo ugodno iznenađenje za ekipu ovakvog potencijala. A zbilja sam htio da slože album. Albumčinu! Složili su, onako, samo – albumčić…
