Propalo carstvo velikih nada

Komercijalan faktor u stvaralaštvu Snow Patrola nije donijelo ništa odveć zanimljivog na njihovim posljednjim radovima, osim turneja s velikim rock bendovima poput U2 što smo i sami mogli vidjeti u Zagrebu.

Ipak, time je bend uspio probiti barijeru malog indie benda i doći do stadionskog prizvuka, ali je moć pjesama slabila i danas je daleko manja nego što je bila u vrijeme probijanja, odnosno albuma “Final Straw” koji ih je ispromovirao u jedan od najvrućih mladih bendova.

Od tog albuma prošlo je skoro deset godina i bend je u međuvremenu iznjedrio nekoliko velikih hit singlica poput “Chasing Cars” što im je donijelo veliku popularnost koju sada trebaju opravdati. Time je “Fallen Empires” vjerojatno najočekivaniji njihov album i definitivni korak u mainstream rock.Razlike između novog i starijeg albuma su i više nego očite. Sam Lightbody u svojem karakterističnom pjevanju ne može mnogo toga popraviti, pa se zato više zaigrao s melodijama koje zvuče kao da su skladane za novi U2 support ili u najmanju ruku Coldplay, čime su se još dodatno približili komercijalnim vodama.

Kroz takav pogled na glazbu teško se može promašiti jer pjesme zbog svoje himničnosti imaju ono nešto po čemu će ostati upamćene. Zanimljivost ovog izdanja jest da je bend malo ‘pokrao’ svoje suvremenike kao što su Arcade Fire, LCD Soundsystem i slične, što se vrlo dobro osjeti kroz bogatije aranžmane i sve veću dozu ritmičkih elektroničkih dodataka. To i nije neko pretjerano iznenađenje jer je Gary pričao da ima manjak inspiracije zbog čega se i odužilo sa snimanjem i izdavanjem albuma.

Bilo kako bilo, album je sada vani i spreman probati nešto učiniti. Naizgled nema pjesama koje bi mogle iskočiti na prvu, već će se eventualni hitovi graditi malo po malo, za što je dokaz i najavni singl “Called Out in the Dark” koji je prošao tako-tako…

Od ostatka vrijedi istaknuti pjesmu “In the End” koja ima najbolji spoj atmosfere Arcade Firea, jednostavne melodije Coldplaya i zaigrane U2 gitare, i bombastičnu baladu “This Isn’t Everything You Are” koja bi mogla dobro proći kod nesretno zaljubljenih ljudi.

Ostatak više teži nekim prosječnijim temama koje je teško isprva skužiti, pa tko će albumu dati više šanse, zasigurno će pronaći još ponekog skrivenog favorita s “Fallen Empires”, iako je sasvim jasno da album kvalitativno nije napravio neki odmak od svojih prethodnika.

Snow Patrol oduvijek je izgledao kao bend simpatičnih mladića zaljubljenih u pop rock zvuk kojem nije ni na kraju pameti biti najveći na svijetu. Baš tu tezu pokazuju s posljednja tri albuma s kojima su se mogli izdići na razinu Coldplaya ili Kings of Leon, ali nisu jer su zadovoljni mirnijim načinom života lišenog prevelikog stresa. Baš taj manjak stresa iščitava i na “Fallen Empires” koji kao da je rađen s pola snage, kao da su ga složili tek da se hijatus ne produži na još koju godinu.

Šteta, jer Snow Patrol zna napraviti dobru pjesmu, a cijeli albumi ipak im prave male probleme, pa ih često nakrcaju nizom pjesama koje u konačnici ne poluče nikakav uspjeh, osim nekoliko pjesama koje tako i onako završe kao singlice. Zbog toga bi i ovom albumu bilo bolje da je kraći za tri-četiri pjesme, pa u drugoj polovici ne bi toliko pao kao ovakav s čak 14 skladbi.