Snow Patrol: Glazbeni self-help priručnik

Prošlo je ukupno sedam godina od posljednjeg studijskog izdanja benda koji nije potrebno predstavljati čitateljima. Ako ste odrastali početkom prošlog desetljeća, teško da su vam promakli neki hitovi poput “Chasing Cars” ili “Run”. Možda vas je sram priznati da ste prebolijevali srednjoškolske ljubavi uz neke njihove pjesme ili slagali CD kompilacije za Valentinovo jer vam reputacija romantične duše više ne odgovara uz imidž odrasle i ozbiljne osobe.

Spomenuta sedmogodišnja pauza Snow Patrola posljedica je kreativne blokade što nije rijedak slučaj u glazbenom svijetu, a novi materijal obično ima tešku ulogu opravdavanja tog izostanka sa scene. Frontman Gary Lightbody izjavio je kako je glazba za novi album nastala brzo, ali su tekstovi zahtijevali puno više rada jer je zaista imao potrebu kroz pjesme govoriti o stvarima o kojima nikada do sada nije. To se odnosi na njegovu borbu s depresijom i ovisnost o alkoholu koji su otežavali stvaralaštvo skupa s bolešću njegovog oca koja ga je emotivno jako pogodila.

“Seciranje” i analiziranje tekstova jasno govore o tome što je Gary proživljavao posljednjih godina i bez njegovih službenih izjava. Povratnički paket od 10 pjesama započinje osvještavanjem o “životu na zemlji”. “Life On Earth“ zvuči kao svojevrsni statement za sve one koji su pomalo zalutali ili su na pragu pronalaska. I zvuk joj je takav, kroz glazbu se osjeti atmosfera poraza, prkosnog podizanja i daljneg rasta u životu. Ako je manjak motivacije ipak i dalje prisutan, pjesma “Don’t Give In“ sigurno će dobro odraditi taj posao. Garyjev hrapaviji vokal u refrenu je zapravo ono što joj daje karakter jer melodijski ili tematski i nije ništa iznenađujuće. “Heal Me“ je posveta za osobu koja ga je uspjela motivirati da se bori sa svojom ovisnošću i puna je nekih čudnih izmiješanih emocija. Tome je najviše doprinjela gitara, ali cijela ova izjava je zapravo čisti subjektivni doživljaj kombinacije trenutka i pjesme. “Empress“ nastavlja malo pozitivniju atmosferu i podsjeća na zvuk starijih pjesama.

Drugi dio albuma me više impresionirao, pogotovo “A Dark Switch“ i njen pomalo sirovi dance zvuk. “What If This Is All the Love You Ever Get?” odradila je ulogu ljubavne balade na albumu. Na početku teksta je spomenuto kako su se uz Snow Patrol prebolijevale ljubavi pa su očito htjeli ispoštovati tu tradiciju i svojim fanovima dati novi soundtrack za trošenje papirnatih maramica. “A Youth Written In Fire“ je bila veliko iznenađenje već na prvo slušanje zbog svoje odlične melodije, ali i posebne harmonije. “Soon“ je Gary posvetio ocu koji pati od demencije i zvuči dosta dramatično u nekim momentima. “Wild Horses“ vraća malo brži i jači zvuk s početka albuma dok zadnja pjesma, “Life And Death“, kontrastno laganije završava album.

“Wildness” neupitno zvuči dobro i kvalitetno, a po temi i konceptu mogli bismo ga prozvati self-help priručnikom u glazbenom obliku. Svijet generalno postaje otvoreniji po pitanju mentalnog zdravlja, a glazba u ulozi potpore ili čak i liječenja određenih stanja sve više jača svoju poziciju. Snow Patrol je sigurno stare obožavatelje usrećio ovim albumom, jedino je upitno kako će ga mlađe generacije prihvatiti i da li je bendu nova publika uopće potrebna. Iako kao sastav postoje već pristojan niz godina, a diskografiju im čini ukupno 7 albuma, s posljednjim su pokazali da i dalje vrijede i zaslužuju svoje mjesto na sceni.