Psihološka analiza prekida modernog muškarca

Britanski sastav Elbow skrenuo je u svoj plavi period.

To nije samo zbog omota albuma “The Take Off and Landing of Everything”,
nego i zbog sadržaja, tonova i emotivnih premaza kojima dominira sjetno
ruminativno raspoloženje koje pak fantastično korespondira s jesenskim
‘bluesom’.“The Take Off and Landing of Everything” je moderna ploča o raspadu ljubavnih veza društveno i vremenski svjesnih muškaraca s njihovim ljepšim polovicama. Muški su ti koji su svjesni svoje emotivne strane i koji imaju tihe patnje i potajno emotivno sagorijevaju uza zvuk svog osobnog falseta i na ovom su se albumu našli da svoje osjećaje podijele sa svijetom.To je ambijentalni orkestralni synth pop, a u fokusu je vokal, češće falset, Guya Garveya i potmule molske harmonije emocionalno ispijenih ljudi. Vijesti ionako kažu da su članovi grupe relativno nedavno prolazili kroz turbulentne periode.

“The Take Off and Landing of Everything” je ‘enolanoisificiran’ album kojem je dominantna zvučna tapiserija ‘šuma’ sazdanog od glasa, raznih klavijatura, hipnotičnih ritmova i pristupačnih refrena. Ne, nije riječ o zalaženju na teritorij U2 (makar se utjecaji ne mogu osporiti), nego o primjeni odgovarajućeg zvuka i tekstura da se dočaraju osjećaji gubitka voljene osobe. Bend Elbow je očito proučio i gitarističke retro trikove sunarodnjaka Richarda Hawleya, na čiju sumornu kolekciju “Truelove’s Gutter” ovaj album također podsjeća, a ima i čudnovatih polu-valcera koji su također efektno realizirani.

U sat vremena ove ploče intenzitet emocija se ne smanjuje, samo vrludaju načini ekspresije. Već prva pjesma na albumu, “This Blue World” postavlja stvari kako će funkcionirati: “While three chambers of my heart beat true and strong with love for another, the fourth is yours forever“. Naslovna pjesma je melankolični trans, a stihovi “Every living thing needs watering, I miss loving you” samo vrlo ciničnu osobu mogu podsjetiti na “Cilega života moje tilo je bez nje, ka cviće bez vode“.

Najbolji dojam ostavlja “My Sad Captains“, koja počinje s efektnim klavirskim rockerskim riffom, da bi pjesma zašla u vode samokritiziranja koje akcentuira trubačka dionica, a ostatak pjesama ne zaostaje puno.

Album je, ukratko, krasna demonstracija osjećaja tuge, gubitka, sloma duše.