Pokušaj vraćanja na uspješan početak

Balansirajući između popa i folka, raniji radovi KT Tunstall su zapeli za uho mnogima, posebno njen singl “Black Horse and the Cherry Tree” koji je i danas rado slušan.

Kako su vremena prolazila, tako se i Kate mijenjala, krenula je više u klasične pop vode u kojima je izgubila svu draž koju je imala na početku karijere, a “Tiger Suit” je samo još jedan dokaz toga.Novi album je daljnji razvoj Tunstallove prema eksperimentalnom miješanju popa i rocka s folk i elektro elementima koji joj ponegdje uspijevaju, a ponegdje sve zvuči vrlo šuplje i banalno, kao da pokušava reprizirati ranije uspješnice.

Pjesma koja se dosad nekako najviše iskristalizirala s ovog albuma je “(Still a) Weirdo“, mirna pop limunadica zanimljivih ritmičkih rješenja i melodije koja se odmah pjevuši i zviždi. Odličan glazbeni materijal za hit.

U uvodnoj “Uummannaq Song” vidi se da se Kasabianov producent Jim Abbiss na karakterističan način poigrao s nizom plesnih beatova, “Glamour Puss” već počinje malo nalikovati na “Black Horse and the Cherry Tree” samo što ima nešto frenetičniji refrenski dio, a početni trio zaokružuje “Push That Knot Away” koja ima vrlo nabrijani elektro-pop ritam koji malo podsjeća na radove Bat for Lashes i Florence And The Machine.

Ima još nekoliko zanimljivih momenata na albumu, poput distorzirane gitare u “Difficulty” ili pjesme “Golden Frames” koja u sebi donosi pomalo hororsku bluegrass atmosferu što album čini zabavnim i razonodnim, pa bi svatko mogao pronaći ponešto za sebe.

KT Tunstall je na novom albumu dozvolila podosta veliku količinu elektronskih dodataka čime su pjesme dobile na širini, ali su izgubile na snazi koju bi imale u nešto mirnijim aranžmanima. Razlog takvom mom uvjerenju je što skoro svaka pjesma ima karakterističan pamtljiv moment (najčešće su to zarazni refreni), a on se najviše ističe u najmirnijoj skladbi “(Still a) Weirdo”.

Pokušaj kopiranja svoje najveće uspješnice kroz ovaj album je podosta očigledan jer barem polovica pjesama ima ‘strgani’ gitarski ritam koji je proslavio “Black Horse and the Cherry Tree” (najočitije u pjesmi “Come On, Get In“), ali ovaj put u nešto drugačijim, a opet sličnim aranžmanima donosi ipak slabije pjesme od spomenute.

“Tiger Suit” je definitivno bolji od svojeg prethodnika, ali je slabiji od debija “Eye to the Telescope” što ga čini albumom za jednu sezonu. Možda bismo poneku pjesmu poput “(Still a) Weirdo” mogli pamtiti nešto duže, ali to je maksimum ovog trenutka za KT Tunstall.