Panorijentalno otvaranje kruga

Najvatreniji fanovi lako bi mogli uzviknuti ‘Napokon!’. Ruku na srce, nije da im ne bismo mogli dati za pravo. Nakon gotovo dvije godine, naime, dočekali smo dvostruko izdanje što ga je prošireni sastav Vlatka Stefanovskog i Miroslava Tadića najavio još u osvit svoje hrvatske turneje 2007. Uistinu, doima se kako se iščekivanje na koncu nekako i suviše oteglo, možda i zato što se kroz izjave i intervjue s vremenom stvorio dojam kako čitav projekt evo samo što nije gotov, tu je, iza ugla – a u naravi, toliko je vode proteklo da nam je u međuvremenu i nova ljetna turneja Stefanovskog i Tadića zakucala na vrata.

Izlazak ovog albuma, naime, tempiran je u suglasju s početkom nove jadranske vizite dvojice gitarističkih virtuoza. Pa iako je riječ o marketinški razumljivom i uobičajenom potezu, valja primijetiti kako podudarnost nije potpuna, iako oba sastava formalno nose Stefanovski i Tadić.

CD i DVD “Live in Zagreb (Opatovina 06.08.2007.)” donose, naime, audio i video snimku prepunog zagrebačkog koncerta kvarteta Stefanovski-Tadić-Spasov-Chaudhuri, što se za sada okupio, nažalost, samo za potrebe navedene turneje. Obzirom da smo o upravo ovom koncertu vrlo opširno pisali na našim stranicama, smatramo kako nije potrebno ponavljati napisano, već prikazati domašaj ovog glazbenog događaja u perspektivi proteka vremena.

Razmatranje novog albuma ukazuje se osobito interesantnim upravo u svjetlu predstojećeg “Pozdrava obali i otocima“; jer, dok će nailazećim nizom koncerata Stefanovski i Tadić zapravo podsjetiti na ishodišnu ideju njihove sve omiljenije suradnje – akustični duo s makedonskim nasljeđem kao polaznom osnovom – ovaj koncert dokument je najkompleksnije forme što ga je izvorna koncepcija sastava dosada dosegla, s postavom obogaćenom ne samo balkanskim kavalom, nego i ultimativnom indijskom udaraljkom tablom.

Time su se raspon i raznolikost tradicija i nasljeđa objedinjenih u glazbi i interesima ovih glazbenika zapravo silovito povećali, opasavajući impozantan geografsko-kulturološki pojas od maurskog i mediteranskog etnosa Iberskog poluotoka, preko Balkana i Turske sve do Indijskog potkontinenta. S jedne strane, ovakva raznorodnost može izgledati kao igra na sigurno, po logici da će svatko naći nešto za sebe – no, ne smije se smetnuti s uma da svaki konglomerat uvijek sa sobom nosi i rizik da se mnoštvo dijelova neće nužno povezati na adekvatan način u cjelinu, zbog čega (p)ostaje tek kičasti zbroj pojedinačnih elemenata.

Pristup i elegancija kojom su članovi kvarteta izbjegli tu nemalu zamku, međutim, samo je drugi najimpresivniji detalj kojeg “Live in Zagreb” izvrsno demonstrira.

Najfascinantniji forte ovog koncerta bez ikakve dvojbe je briljantna i potpuna sinteza svih navedenih glazbenih utjecaja, u kojoj se (pojednostavljeno kazano) čini da Bugarska i Makedonija graniče sa Španjolskom na zapadu, a s Indijom na Istoku. Dokaz? Pa, recimo, “Kasapsko oro“, u kojem nije moguće izbjeći asocijaciju da bi mu porijeklo moglo biti indijsko u jednakoj mjeri kao što je i makedonsko – ali ne zbog toga što bi oblik skladbe bio neobično nalik indijskoj ragi: suštinski, to je sasvim makedonski narodni napjev.

No, način na koji Chaudhuri u cikličku strukturu tradicionalne makedonske melodije interpolira tradicionalnu indijsku ritmičku figuru – repetitivni thal – toliko je senzibilan, odmjeren i pogođen u svojoj organskoj srodnosti da je teško vjerovati kako je riječ o glazbama što dolaze s različitih strana svijeta.

S druge strane, ekstatični Spasovljevi proslovi jednako se klanjaju bansuri tradiciji jednog Hariprasada Chaurasme, kao što su u svojoj srži izvorno neporecivo balkanski. Pribrojimo tome još i nepresušne količine Tadićevih harmonijskih flamenco-arapskih kolorita, koje čine ogroman dio ukupne zvučne slike, ali i Vlatkove makedonske melodije svirane s mislima na Johna McLoughlina: međusobno ispreplitanje provedeno je dosljedno i do kraja.

Ključ je, dakako, u dubokom izučavanju i posvećenosti glazbi različitih podneblja, koju se želi ne samo razumijeti i ispoštovati, već i koliko god je to moguće nadograditi vlastitim iskustvom i improvizacijskim nadahnućem – a njega četvorica majstora imaju doslovno napretek. Ne treba ovdje upirati prstom na maratonsku, epsku izvedbu posve neočekivane “Anadolu oyun havasi“, čijih se zapanjujuće intenzivnih šesnaest minuta nametnulo kao vrhunac koncerta, već i na prelijepo izvedenu “Kaleš, Andjo“, čiji središnji dio predstavlja manifestaciju posve samosvojnog duha kvarteta kao kvaliteta za sebe, ali i po sebi.

Krajnji efekt ovako potpunog i bešavnog intertradicijskog prožimanja unutar sastava pokazuje se stoga mnogo većim nego što se na prvi pogled čini: nije to samo vrhunska improvizacija ukorijenjena u krajnje raznolikim etno-stilizacijama, već je riječ o glazbi koja postaje istinski, unikatno panorijentalna – transcedirajući pojedinačne glazbene tradicije od kojih je sačinjena, obogaćujući ih i nadograđujući na način da više nije sasvim jasno gdje prestaje jedan dio cjeline, a počinje drugi.

Zbog toga je ovom sastavu teško naći aktualan par za usporedbu, kao što je i glazbenom segmentu ovog izdanja teško iznaći ozbiljniju zamjerku; tim više što koncert nudi presjek svih postava sastava – prve tri kompozicije izvodi duo, na “Ej ti, momče Ohriđanče” pridružuje se Spasov evocirajući “Tretu majku“, dok se na preostalim skladbama priključuje i Chaudhuri, pokazujući svu jedinstvenost ovako posloženog kvarteta, s nekim od najboljih aranžmana i izvedbi njihova repertoara uopće.

Zamjerke bi se, međutim, mogle uputiti linearnom i rutinski odrađenom DVDiscu, na kojem se nalazi samo snimka najvećeg dijela koncerta iz Zagreba (nedostaje, ako dobro pamtimo, tek “Ne si go prodavaj koljo…”, što je šteta!) dok su svirke iz ostalih gradova turneje svedene tek na kratke, naizmjenične slow-motion inserte prikupljene u dva videoklipa: “Na turneji 1” i “Na turneji 2”, pri čemu prvi kolaž prati zagrebačka izvedba “Jovano, Jovanke“, a drugi “Gajdarskog ora“. Sve skupa – definitivno premalo za dvije godine pripremanja i gomilu sati materijala, pogotovo ako se zna da je riječ o prvom i za sada jedinom izdanju ovog kvarteta, što je bila odlična prilika za intervjue i makar kratak dokumentarac o turneji.

No, sveukupno gledano, “Live in Zagreb” izvrsno je izdanje koje pokazuje koliko je virtuozni duo evoluirao od “Live in Belgrade” prije ravno deset godina. Kada bismo htjeli biti patetični, zacijelo bismo konstatirali kako je s ova dva albuma zatvoren jedan krug u stvaralaštvu Stefanovskog i Tadića.

“Live in Zagreb”, međutim, upire na upravo suprotno: izgleda da se u slučaju njih dvojice krug sve više otvara i – na radost svih ljubitelja glazbe – postavlja se pitanje u što će se s vremenom sve razviti?

Postava: Vlatko Stefanovski – nylon & steel gitare, Miroslav Tadić: nylon gitara, Theodosii Spassov – kaval, Swapan Chaudhuri – tabla.