Oni su Motorhead, a mi slušamo njihov rock ‘n’ roll

Motorhead je definitivno jedan od bendova kod kojeg nema sredine. Ili vam ne valjaju ili ste uz njih 100 %. I tako je već tridesetak godina, za vrijeme kojih se ni trunke nisu promijenili. Još jedan u nizu dokaza leži u ovom, petom live-albumu, snimljenom 16.1.2005. u londonskom Hammersmithu, mjestu gdje su snimili i svoj prvi ‘živi’ album “No Sleep ‘Till Hammersmith”, koji po meni spada u sam vrh live-ostvarenja u povijesti rocka.

Iako su nas u posljednjih par godina obasipali sa čak tri live-izdanja, računajući samo one na audioformatu, ovom bendu to ne možemo zamjeriti pošto su definitivno jedan od najboljih live-bendova te isto tako jedan od rijetkih koji bolje zvuče uživo nego u studiju.

Dokaz tome leži i u ove 23 pjesme na dva disca, svojevrsnom presjeku njihove bogate karijere, gdje su najviše mjesta zauzeli klasici “Stay Clean“, “Metropolis“, “No Class“, “Sacrifice“, “Bomber“, “Overkill“, “Iron Fist” te neizbježne “Killed By Death” i “Ace Of Spades“, ali i neke, tada novije skladbe poput “Killers“, “In The Name Of Tragedy“, “Whorehouse Blues“.

Ovaj je slavljenički koncert održan povodom 30 godina postojanja Motorheada i svjedočilo mu je više od 5.000 fanova, koji su po tko zna koji put uživali u muzici ovog genijalnog benda. Iako je show bio lišen gostiju i bivših članova, što je inače bio slučaj na nekim njihovim ranijim koncertima, nije prošao bez antologijske Lemmyeve rečenice: “Mi smo Motorhead i sviramo rock ‘n’ roll”.

Ustvari, nije da sviraju, oni jednostavno rasturaju i rade to najbolje što mogu i znaju. A znaju, i to užasno dobro. Zato se treba nadati da će Lemmy & co dugo izdržati u ovom ritmu i obilježiti još pokoju okruglu obljetnicu. Ustvari, u to uopće ne treba sumnjati, a posebna poanta ove priče je i sam, prokleto dobar naslov albuma.