Na današnji dan 2015. godine napustio nas je Ian Fraser Kilmister, svima nam poznatiji kao Lemmy. Lemmy je bez sumnje jedan od najprepoznatljivijih glazbenika u povijesti, kako zbog svog hrapavog glasa tako i zbog distorziranog Rickenbackera. Ipak, prva asocijacija na frontmana Motorheada bili su prepoznatljivi šešir, brkovi i život ispunjen alkoholom, cigaretama i drogama. Upravo zato, umjesto klasičnog biografskog članka kojim se na dan smrti odaju počasti važnim osobama, donosimo vam najluđe priče iz ludog života ove ikone rock’n’rolla.
Jimi Hendrix i vanzemaljci
Krenimo s tim da je dobrim dijelom za Lemmyjev uspjeh zaslužan i Jimi Hendrix. U mladosti, Lemmy je bio Jimijev roadie. Na putu, Jimi ga je učio svirati gitaru, ali mu je rekao kako nikada neće biti dobar. Lemmy, kakav je bio, u inat njegovim riječima odlučio je postati poznati gitarist. “Ako ćeš biti rock zvijezda, odi i budi jebena zvijezda. Ljudi ne žele vidjeti lika iz susjedstva na pozornici, žele vidjeti biće s druge planete. Želiš vidjeti nekoga koga nikada ne bi sreo u svakodnevnom životu.“
Prvo je izvisio za mjesto gitarista u Hawkwindu, no netom prije koncerta bend je ostao bez basista. Lemmy, iako nikada prije nije svirao bass, nije mogao odoljeti. Basist koji se nije pojavio zbog svađe oko novca, nije pokupio svoje stvari iz kombija… Dovoljno da Lemmy ukrade prvi bass i prvu svirku. Nik Turner (vokal Hawkwinda) šokirano mu je prišao na stageu i sarkastično rekao: “samo udaraj po E žici i radi nekakvu buku.” Ostalo je povijest. Ipak, iako je Lemmy itekako cijenio Jimijevu virtuoznost i glazbene lekcije, još je više bio očaran opijatima koje mu je pribavljao. “Jimi me naučio kako pronaći drogu na najneobičnijim mjestima, i to je bio moj dio posla koji sam obavljao kao roadie. Uz njega sam naučio kako udara LSD, ali također sam naučio i kako se ponašati na pozornici. Bio je prirodan i elegantan, uvijek je komunicirao s publikom i često zbijao šale koje su uglavnom bile loše jer je bio ukomiran.”
Govoreći o Lemmyjevim ranim dogodovštinama iz sredine šezdesetih, svakako moram prepričati i putovanje preko Yorkshire Moorsa. Kako sam kaže, još nije otvorio ni pivo, a kamoli konzumirao drogu, tako da je siguran da mu se ništa nije moglo pričiniti. Naime, Lemmy je uvjeren da je na nebu vidio vanzemaljce. “Ta stvar se pojavila na horizontu i zaustavila se na nebu iznad nas. Onda je nakon nekoliko trenutaka stajanja nestala punom brzinom.” U nekoliko intervjua rekao je kako ne laže, kako nije bio pijan ili drogiran i kako je siguran da tadašnja tehnologija, odnosno zrakoplovstvo, nije mogla izvesti ono što je vidio.
Pljačka bolnice i predoziranje
Odakle krenuti s Lemmyjevom pričom o drogama… Ako ćemo mu vjerovati da je bio čist kad je na nebu vidio vanzemaljce, onda ćemo od 1969. i pljačke bolnice. Nakon uspješnog uvjeravanja medicinske sestre (djevojke Lemmyjevog prijatelja) da ukrade amfetamin sulfat iz bolnice, zabunom je donijela atropin-sulfat. Lemmy je uzeo punu žlicu, što je otprilike 200 puta više nego li je dozvoljeno. Poludio je, a u memoarima je rekao kako je pričao s televizorom ne znajući što se događa prije nego li je pao u nesvijest. Doktori su ga oživjeli, a da je došao sebi samo nekoliko minuta kasnije, zasigurno bi umro. Čak i nakon otpuštanja iz bolnice, naredna dva tjedna imao je teške halucinacije. Primjerice, uhvatio se kako sjedi u naslonjaču, (misli da) čita knjigu i okreće 42. stranicu. Samo što… knjiga mu uopće nije ni bila u rukama.
Ponavljanje je majka znanja, pa tako ni Lemmy nije naučio lekciju o predoziranju. Tri dana za redom Lemmy i Dik Mik “komirali” su se Dexedrinom. Nakon tri dana odlučili su ga zamijeniti Mandraxom, anti-depresivom, kako bi se spustili i ublažili djelovanje Dexedrina. Nakon toga, odlučili su vidjeti koliko daleko mogu. Uzeli su svaki po osam tabletica “Black beauty” (ulični amfetamin, poznata dizalica tijekom šezdesetih i sedamdesetih) te ih pomiješali s kokainom. Paralizirali su se, nisu mogli pomaknuti ni mali prst, a bližila im se svirka. I to ne bilo kakva, radilo se o Greasy Truckers Partyju i snimanju tog poznatog live albuma. U knjizi je Lemmy objasnio kako ih je na stage nosilo osoblje benda, a rezultat je (iako se ne sjeća nastupa) bio “jedna od najboljih svirki ikada”.
Možda i najjača priča koju ćete u ovom članku pročitati je ona ono o gutanju 100 “plavih pilula”. Plava pilula bila je miks speeda i spuštalica, a Lemmy i prijatelj imali su ih kod sebe u trenutku kada ih je u autu zaustavila policija. Lemmy i prijatelj, u strahu da ih ne zatvore, iste sekunde kad su ugledali rotaciju podijelili su sto pilula i progutali ih prije nego li ih je policija zaustavila i pristupila njihovom autu. Iste večeri, kada je zaspao, otkucaji srca kritično su mu opali te se činilo kako uopće ne diše. Svi su bili uvjereni da je umro, no još jednom je dokazao da je jači od bilo kakve doze. Uskoro ga je droga koštala i izbacivanja iz benda, iako su, ironično, i ostali članovi bili poput njega.
Uspjeh Motorheada i krvna slika lošija od one Keitha Richardsa
Pridružio se zloglasnim bajkerima Hells Angelsima i upoznao Phila Taylora. Osim ljubavi prema motorima, dijelili su i ljubav prema drogama. Pod utjecajem droge “Philty Animal” često je pričao kako je vrhunski bubnjar, no svi su mu se smijali i mislili kako laže, budući da ga nitko nikada nije ni čuo kako svira niti vidio s bubnjevima. Nije ga ozbiljno shvaćao ni Lemmy, koji je između ostalog ionako već imao dobrog bubnjara u bendu. Ipak, nije osjetio vibru na osobnoj razini te je tijekom snimanja u studiju pozvao Phila. Prvi put kad ga je čuo, ne samo da je ostao uvjeren kako ne laže već je i i sav dosad snimljeni materijal sniman ponovno, ovaj puta s Philom za bubnjevima.
Iako je pronalazak takvog benda i članova s kojima se slaže po svim pitanjima rezultiralo nevjerojatnim uspjehom u glazbi, već pred kraj sedamdesetih tijelo je Lemmyja počelo izdavati. Nakon izbacivanja albuma “Ace of Spades” i turneje koja je uslijedila, Lemmy je počeo padati u nesvijest. Uporno je tvrdio kako je to samo zbog groupie djevojka koje su ga “iscrpljivale”, no istina je bila nešto drugačija. 15 godina svakodnevnog alkoholiziranja, pušenja više kutija dnevno te nevjerojatne količine droge učinile su svoje te je lemmy bio prisiljen na transfuziju krvi. Ipak, ne mogu vjerovati da ovo pišem, po otrovu u organizmu nadjačao je čak i Keitha Richardsa. Dok je Keith transfuziju odradio uspješno, stručnjaci su isti pothvat Lemmyju zabranili. “Testovi su pokazali da bih loše reagirao na zdravu krv. Doktor mi je rekao da u sistemu više nemam ljudsku krv. Postao sam tako otrovan od speeda i alkohola da bi me svježa krv ubila” izjavio je Lemmy.
Vjeran rock’n’rollu i ovisnostima do kraja
Ipak, Richards i Stonesi neuništivi su i danas, a Lemmy i Motorhead… Ni nakon što je više puta jednom nogom bio na drugom svijetu, Lemmy se nije smirivao. Albumi, turneje i droge bili su i dalje svakodnevica. Ni ostali članovi nisu učili na primjeru svog frontmana. Iako je Lemmy opet bio najbliži smrti nakon problema sa srcem i otkrivanjem aritmije 2011. svijet je prvi napustio gitarist Michael Burston poznatiji kao Wurzel, a zatim i Phil Taylor. Lemmy, iako je pokušao smanjiti s alkoholom, cigaretama i drogom, sve je češće obolijevao. “Ne žalim. Žaliti za nečim je besmisleno. Prekasno je za žaljenje. Već si to napravio, zar ne? Živio si svoj život. Nema smisla željeti da ga možeš promijeniti“. Čak je i naziv pretposljednjeg Motorheadovog albuma “Aftershock” zapravo crni humor s obzirom na njegove probleme s aritmijom zbog kojih je završio na operaciji te mu je ugrađen defibrillator.
Unatoč tome, nije se mogao odreći ovisnosti te je uskoro obolio i od raka. Ovoga puta, pomoći mu nije bilo, doktori su mu rekli kako ga očekuje najviše šest mjeseci života. Iako je znao da umire, zabranio je menadžerima da objave vijest. Posljednje dane provodio je u društvu Mikaela Maglierija, vlasnika bara u kojem je Lemmy obožavao piti viski i udarati slot mašinu. Saznavši vijesti, Mikael je Lemmyjev omiljeni poker aparat donio u njegov stan. I tog 28. prosinca 2015. Lemmy se na njemu satima igrao, a zatim je legao i utonuo u san iz kojeg se nikada nije probudio…
“Smrt je neizbježna, zar ne? Postaneš toga svjesniji kad dođeš u moje godine. Ne brine me to. Spreman sam. Kad dođe vrijeme, želim otići onako kako najbolje znam. Da umrem sutra, ne bih se žalio. Bilo je dobro.” poručio je Lemmy prije smrti.
