Oni definitivno ne j… bez k….

Došlo je vrijeme da se stane na kraj čistunskim izdanjima hrvatske estrade. Došlo je vrijeme da nešto šokantno i opsceno dođe pred oči šire domaće glazbene javnosti. Došlo je vrijeme da Menart iz kaveza pusti One Piece Puzzle – riječki bend koje su upoznali svi koji vole mjuzu za ispipavanje granica.

Pored svega čega se industrial i rock svijet nagledao, One Piece Puzzle nisu prišli globalnim granicama, ali su definitivno osvježenje za naš, kako ga oni nazivaju electro-pop svijet.

“13 zlatnih hitova” njihov je prvi album i presjek onoga na što su ljudi navikli gledajući njihove agresivne i kaotične koncerte. Dobar i agresivan ženski vokal i industrial zvuci obilježili su One Piece Puzzle, a njihove stvari su kratke i jasne žestoke poruke našem rock-metal-nekakvom svijetu.

Najbolji primjer i pregled već je krenuo našim ušima, pa je singl “Derem! Rokam! Guzim!” predstavio super glas, dobre vriskove i dionice jednog Toola. Ostatak zauzimaju Rammsteinove (i Ministryove) ritmične gazione i stupajući riffovi (s dosta sirovijim zvukom gitare) začinjeni uvrnutim riječima (“Želim biti seljak-veseljak” i “OPP”), kakve zbilja mogu proizaći samo iz jednog hrvatskog uma.

“Paranoja” i “Princeza Polucija” malo su sporije i umornije, a ni takve nisu ništa manji pokazatelj pravih OPP tema u pjesmama.

Stupajuća “Mala voćka” pjeva o kontroverznim temama crkve pa će sigurno adut za igranje s javnošću izazvati riječi ‘vijagrama u hostije’ ili ‘nema niti jedne takve droge kao što je LSD’.

Stvar koja je dostojna još jednog hita definitivno je industrialna “Ne jebi bez kurca” koja već svojim naslovom (i riječima “bolje kurac u ruci nego pamet na grani“) baca dodatnu zanimljivost na takav ženski vokal.

“Žnjiha” je kratk umorni beat od jedne minute, “Mala i medo” je nekakav industrial odgovor na onu Shortyevu hip-hop dječju brojalicu, najkaotičnija je ubojita i živčana “Kanta meda“, a završna “Neću stat” je 35-minutno jednolično ponavljanje naziva pjesme preko basa i elektroničkih igrarija. Nadopunjavanje trajanja albuma. Samo to…

Unatoč tome, “13 zlatnih hitova” sigurno će poslužiti kao super odskočna daska i za uporni OPP i za sve ostale koji svoj stil ne zahvaljuju Maji Šuput i društvu, već stranim bendovima koji već godinama golicaju maštu javnosti, svećenika, crkve i političara.

Glazbeno su napravili totalno dobru ploču, a riječima bi trebali postići solidan marketing. Odlična je doza agresije koju su uspjeli postići bez nepotrebnog pretjerivanja sa zvukom gitare, a vokal će se sigurno istaknuti kao vodeći žešći i ženski vokal.

Takva nabijenost agresivom i protkanost eksplicitnim seksualnim temama izazvat će dovoljnu kontroverzu da prekrije činjenicu kako to i nije nešto ekstra čudno i šokantno. Uostalom i oni sami u svoj glazbeni opis dodaju riječ ‘pop’ što bi odlično trebalo nadopuniti njihov žestoki zvuk.

S te strane, OPP su napravili odličan potez, a samo je pitanje hoće li uspjeti izbjeći onu poznatu sudbinu – snimiti odličan prvi album na temelju godina i godina vježbanja i pisanja, i nakon njega se utopiti u forsiranju novog.

No jedno je sigurno, za naše prilike OPP imaju totalno dobar album i samo se nadamo da neće početi ‘jebati bez kurca’…