Odlično popravljanje dojma

‘Zvuk Boe na Urbanov način’ bio mi je radni naslov prilikom pisanja ove recenzije, budući da Gretta od početka karijere točno tako i zvuči, a u odnosu na debi “Fanatik“, danas ipak zvuče mnogo sigurnije, zrelije… Jednom riječju bolje.

Prošle su skoro dvije godine od izlaska njihovog prvijenca i od tada sam ih uočio na mnogim domaćim i inozemnim koncertima u kojima su upijali tuđa znanja koja će potom prenijeti u svoj zvuk. To je bio odličan potez, budući da su domaćim uzorima s prošlog albuma pridodali cijeli spektar inozemnih s indie-predznakom, pa je “Vidim što vidim” jedan od najboljih ovogodišnjih rock-albuma dosad, uz My Buddy Moose i The Bambi Molesterse.

Na 11 pjesama s “Vidim što vidim” osjeća se jedan zavidan pomak u zvuku benda. Dio tih promjena ide na račun producenta Marka Kalčića koji je na sličan način, kao i u slučaju Gatuza, Grettu približio garažnijem zvuku, ali ipak veliku stvar su napravili sami dečki koji su na kritikama “Fanatika” ojačali te jače uprli u nove pjesme na koje sad mogu biti jako ponosni.

Svirački gledano, Gretta se mnogo odmakla od prošlog albuma, jer sada koriste mnogo više trikova koje su ‘pokupili’ od srodnih bendova sa svjetske indie-scene. Time su uvelike proširili svoje glazbene kulise koje sada zvuče mnogo šire i prodornije te manje monotono od onih koje su se nalazile na “Fanatiku“.

Možda sam dosad bio malo prekritičan prema vokalnim sposobnostima pjevača Chubya, ali to je ponajviše bilo zbog toga što mi se njegov vokal uopće nije slagao s pjesmama koje je bend svirao. Na ovom albumu i to se promijenilo jer u većini pjesama nekako drugačije izmiksan vokal izvrsno se nadopunjuje s melodijama koje ispucavaju Hrvoje, Toma i Robert.

Dosad poznata pjesma “Istine su laži” koja je i najavila album “Vidim što vidim” još krajem prošle godine, taktički je postavljena na sam kraj albuma pa se slušatelj mora načekati da čuje jednu od najhitoidnijih stvari na albumu. Pjesma je obojana u podosta tamnim bojama, rekao bih nešto kao Black Rebel Motorcycle Club s trikovima ranih Franz Ferdinanda i također ranih The Killersa, pa su već s njome pokazali da možemo mnogo očekivati od novog albuma…

A album kreće s dinamičnom “Gubim sjaj” u kojoj pokazuju da posjeduju punk-rock energiju, a nakon toga slijedi niz post-grunge/post-punk skladbi u kojima najviše dolaze do izražaja vokalne interpretacije koje su ponajviše pod Urbanovim utjecajem. Iz tog dijela albuma, nekako se najviše ističe “Biti sam” koja bi bila jako dobar izbor za neki budući singl, budući da ima jednu U2-ovsku energiju koju bi bend mogao iskoristiti da se još više približi širem pučanstvu.

Album doživljava prekretnicu na samoj sredini, sa šestom pjesmom “Mi znamo najbolje” koja je potpuno netipična u odnosu na cjelokupan dosadašnji rad benda. Pjesma je baladnog karaktera vođena klavirom uz malu potporu akustične gitare te pokazuje da bend u budućnosti, ako to želi, može koračati koracima Coldplaya, ali se iskreno nadam da se to neće dogoditi.

Potom slijedi još niz karakterističnih Grettinih pjesama s nešto laganijim uvodima i nešto eksplozivnijim refrenima s kojima su dokazali da im je ovog puta na umu bilo napraviti cjelovit album koji u niti jednom trenutku ne ‘pada’ kao što je to bio primjer na “Fanatiku” koji je imao ‘dva potpuno suprotna lica’.

“Vidim što vidim” je dokazao nekoliko važnih stvari. U prvom redu, album je vratio vjeru u Grettu koja je nakon početnih uspjeha (niz nagrada na demo-festivalima) malo posustala zadnjih godina, a samim time se i pojačava baza kvalitetnih mlađih rock-bendova u nas koji pjevaju na hrvatskom i koji bi jednog dana mogli napraviti nešto značajnije na našoj sceni. Smjena generacija koja se čeka već godinama, nikako da se dogodi, ali se vide mali pomaci.

Kad smo kod pomaka, mogu pohvaliti i producenta Marka Kalčića koji svojim radom pokazuje da je spreman za velike stvari, da zna svakom bendu pronaći točan zvuk s kojim njihove pjesme dolaze do još jačeg izražaja. Albumi Grette, Gatuza i Dosh Lee su za to najbolji dokaz.

Kao što sam i ranije rekao, “Vidim što vidim” je jedan vrlo jak album koji prati moderne inozemne trendove, ali najveći uzori su još uvijek tuzemni što bi moglo paliti kod ljudi koji zasad još nisu čuli za Grettu.