Novi lijek za fanove

    1782

    The Cure

    The Cure

    Datum izdanja: 28.06.2004.

    Izdavač: Geffen Records / Aquarius Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Lost
    2. Labyrinth
    3. Before Three
    4. The End Of The World
    5. Anniversary
    6. Us Or Them
    7. alt.end
    8. (I Don’t Know What’s Going) On
    9. Taking Off
    10. Never
    11. The Promise
    12. Going Nowhere

    Već duže vrijeme, nekih 15-ak godina, Robert Smith najavljuje odlazak benda u mirovinu svaki puta kada The Cure trebaju izdati novi album i naglašava kako je baš taj album onaj zadnji. Takve priče obično nadograđuje najavljivanjem svojih solo projekta, formiranjem novog benda ili nečime sličnim.

    Fanovi, već navikli na Smithove priče, odlučili su se pretvarati da u sve to i vjeruju, ali su Smithu prije izlaska najnovijeg albuma sve te priče dosadile pa je odlučio 13 album The Curea izdati bez nekih velikih govorancija. Što je, naravno, pametna odluka jer je glazba The Curea oduvijek bila dovoljno rječita sama za sebe.

    Odbacivanje najave o raspadu benda signalizira da je Smithu, izgleda, u istom tom bendu napokon postalo sasvim ugodno, po prvi puta u životu. Ovaj se osjećaj ugode itekako može prepoznati na novom albumu, sasvim jednostavno nazvanom “The Cure“.

    (Baš nešto razmišljam kako objavljivanje albuma istoga imena koje nosi i bend postaje statusni simbol onih koji su dovoljno veliki, hrabri i samopouzdani da si mogu priuštiti toliku nemaštovitost.)

    Muziku podržava

    Dakle, “The Cure” The Curea sasvim je smiren i opušten album, u totalnoj suprotnosti s goth albumom “Bloodflowers”, na kojem su se Cureovci samosvjesno trudili dokazati kako se nalaze na svom mračnom vrhuncu. Iako zvuči kao da je stvaran i sniman godinama, “The Cure” je zapravo snimljen na proljeće 2004. i izdan nekoliko tjedana kasnije, krajem lipnja.

    Ali ono na što su Cureovci zaboravili u kratkom vremenskom roku u kojem je nastao album je neka tematska ili glazbena koherencija, koja je karakteristična za većinu njihovih prethodnih albuma.

    Rezultat su sasvim različite pjesme kao što su mračna Smithovska tužaljka “The Promise” i gotovo pa pop pjesmuljak “The End Of The World“. S druge strane, sve se te razlike mogu pripisati Cureovskoj orginalnosti, koja im nikada nije manjkala i zbog koje su oduvijek zvučali kao – The Cure.

    Puno šareniji od svojih mračnih prethodnika, najnoviji album The Curea dokazuje kako su se članovi odlučili na glazbeno putovanje kako se, ipak, ne bi morali raspasti. Što i nije fatalna pogreška jer bi nestanak Cureovaca bio puno gori od njihovog eventualnog eksperimentiranja. Osim toga, ovako će fanovi samo još željnije iščekivati njihov sljedeći (zadnji?) album.

    Muziku podržava