Nina Romić: Transformacijama do slobode

    2433

    Nina Romić

    Sloboda

    Datum izdanja: 04.05.2018.

    Izdavač: Aquarius Records

    Žanr: Indie Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Šuma
    2. Ti si a nisi
    3. Ništa u meni
    4. Čime se hraniš
    5. Tinta
    6. Svjetla
    7. Oblaci
    8. Crno
    9. Sad kad je gotovo
    10. Sloboda

    Nakon pauze zbog slatkih obiteljskih briga, Nina Romić se vratila – prvo nastupima, a sada, logično, i s novim albumom “Sloboda” kojim nastavlja svoju transformaciju od jedne folk dive do cjelovite autorice koja se može snaći u bilo kojoj žanrovskoj odrednici. Naravno, pomak od folka je najlogičniji prema rocku, a kombinirajući različite utjecaje Nina je s bendom uspjela još jednom složiti album o kojem će se mnogo, mnogo pričati.

    Već tijekom prvog slušanja, jasno je da klavijature daju poseban šmek melodijama, ali ipak je interpretacija Nine ono čemu se možemo jednostavno diviti. Ponekad krhka, ponekad drska, ponekad vrckava, Nina se interpretativno mijenja iz pjesme u pjesmu i tako pokazuje da su joj sa svakim novim albumom uzori sve širi, pa me uopće ne bi čudilo da je prilikom snimanja ovog albuma mnogo slušala autorice poput PJ Harvey, a zatim tom rockerskom zvuku dodala nježnosti.

    Muziku podržava

    Uvodna “Šuma” zvuči na tragu onoga kako mnogi obično percipiraju Ninu. Vrlo spooky atmosfera, sve zapakirano u mračni folk, pomalo eksperimentalna glazbena podloga i emocija. To je ono po čemu se Nina istaknula i utabala put pa je sada, kada eksperimentira sa svojim zvukom, prelijepo vidjeti da je i dalje jaka kada je blizu svojeg matičnog zvuka (a u ovoj pjesmi bih rekao da najviše vuče na neofolk divu Joannu Newsom koja je uzor mnogim folkericama u potrazi za nešto drugačijom verzijom tog žanra).

    Nakon što nas je zaplela u svoju mrežu poput nekog simpatičnog pauka, dolazi preokret s “Ti si, a nisi” u kojoj se nastavlja poigravati drugačijim zvukovima. U neku ruku, mogao bih reći da je ovo klasična barska rock stvar s mnogim improvizacijama koje pružaju mogućnost članovima benda da se iskažu.

    Ako bih se malo šalio (iako to uopće nije daleko od istine), Nina je s bendom u nekim trenucima napravila bolji album Majki nego što su to ispale “Nuspojave”. U momentima poput “Čime se hraniš” i “Svjetla” korišteni su vrlo slični elementi za inspiraciju, a ove pjesme udaraju mnogo jače od onoga što je Bare napravio na dobrom dijelu svojeg albuma.

    Prema kraju albuma dobivamo još slobodnije forme u kojima su se fino razmahali. Tako je pjesma “Oblaci” šarmantna posveta radovima Rundeka, pomalo uvrnuti rock komad s jakim puhačkim dionicama i s vrlo zaigranom melodijom koja koketira sa ska/reggae elementima.

    Iako bi naslov “Crno” mogao odvući asocijacije na drugu stranu, to je ritmom zapravo najveselija pjesma na albumu, kao da ju je složila za vrijeme glazbenog odgoja u vrtiću, a slično se osjeti i u posljednjoj, ujedno i naslovnoj skladbi “Sloboda” koja pomalo odiše cirkuskom notom.

    Nina je slobodna da radi što želi i prema mojem mišljenju se upravo ta sloboda najviše osjeća tijekom cijelog izdanja. Album ima svojih mračnijih i laganijih dijelova, a kako odmičemo kraju, tako njena ptica sve više i više leti dok ne odleti (parafraziram tekst naslovne skladbe). Uz to dodaje i vrlo britke rifove s kojima se ne bi postidjeli ni punokrvni rockeri pa sam slobodan reći da sve što dotakne, Nina to i pozlati.

    Možda “Sloboda” i nije sam vrh njenog stvaralaštva (svaki album joj je odličan i teško se odlučiti koji je bolji), ali nije niti daleko od toga. Lijepo je vidjeti kako se razvijala tijekom karijere i sada je spremna ušetati u bilo koji žanr i zavladati njime. Ovako šaren, a opet vrlo koherentan album, dokaz je da je Nina jedna od najjačih autorica koja korača našim prostorima.

    Muziku podržava