Nešto smireniji The Velvet Underground cover band

Jedan od najvećih hypeova zadnjih godina su doživjeli garažni punk rockeri iz Brooklyna Parquet Courts, a evo nam njihovog novog albuma. Već trećeg u tri godine.

Protekla godina je bila odlična za Parquest Courts jer su se iz underground atrakcije isdefilirali kao jedan od najboljih novih bendova današnjice, barem ih je tako prezentirao dobar dio inozemnih glazbenih portala. Mnogi bi se pitali u čem’ je fora jer ne zvuče uopće toliko svježe i novo.

Drugi album “Light Up Gold” izašao je u ljeto 2012. i tad ga je malo tko otkrio, da bi početkom prošle godine započeli s hvalospjevima sa svih strana kad se album reizdao. Neki su toliko nahvalili album da je u konačnici završio na samim vrhovima top ljestvica za 2013. godinu, iako je album (ponavljam) izdan sredinom 2012.Ono što je dobro na tom albumu jest da su vratiti onu dozu neurotičnosti i seksipila u indie rock, odnosno napravili su istu stvar kao i The Strokesi sa svojim debi albumom, uzeli ono najbolje od The Velvet Undergrounda naovamo i zapakirali u jednu cjelinu koja je britka i plesna.

Glavni problem Parquet Courtsa je da im je zvuk i dalje bio previše demo, pa neke pjesme nisu dobile na pravoj izražajnosti. Nisu uspjeli postići ono što su primjerice lakoćom postizali bendovi poput The White Stripes, The Black Keys, Kings of Leon ili već spomenuti The Strokes na početku karijera, da sve zvuči kao da je nasnimano u pet minuta (neki od ovih albuma gotovo doslovno i jesu nasnimani tako) i da se pri tom osjeti live svirka, garaža i prljavost. Na “Light Up Gold” tog momenta nije bilo (osim u nekoliko skladbi), a “Sunbathing Animal” se ipak malo odmaknuo od tog.

Nakon velikog medijskog uzdizanja prošle godine, dečki su brzo složili još jedan album koji se pretjerano nije odmakao u uzorima u odnosu na prethodnika. Tu i dalje dominiraju bendovi od The Velvet Undergrounda preko Pavementa do The Strokesa, ali produkcijski je ipak malo više dorađen što je opet odnijelo dio draži koje bend posjeduje.

Dio stvari leže i u dužini albuma, pjesme više nisu toliko brze i poletne, a za to su ponajprije ‘krive’ ‘dugoprugašice’ “She’s Rollin” koja je blueserska rock balada koja traje u nedogled, te sedmominutna “Instant Disassembly” koja je jednostavno dosadna.

Na svu sreću, postoje i pjesme koje razbijaju taj ‘sporovozeći’ dojam, posebno naslovna “Sunbathing Animal” koja zvuči kao da je zaostala s albuma “Youth & Young Manhood” Kings of Leona, slična situacija je i s “Ducking & Dodging“, dok se na samom početku albuma nalazi nekoliko najzanimljivijih brojeva od kojih se “Black and White” čini kao jedan od najboljih izbora.

Na “Sunbathing Animal” Parquet Courts generalno su spustili u brzinu niže u odnosu na prethodni vrlo hvaljeni album. Time su izgubili djelić britkosti i ludila zbog kojeg su ih mnogi zavoljeli, ali i dodatno proširili spektar za daljni razvoj u narednim godinama, posebno ako nastave u ‘kulerskom štihu’ gdje pokazuju da ih uopće ne zanima pretjerano što ljudi govore o njima.

Ipak, kad uzmemo u obzir količinu laganijih stvari, jasno je da ovaj album nešto slabije klizi i da nema onu potrebnu protočnost koja bi natjerala slušatelja da sluša do besvijesti 50-ak minuta albuma, ali zanimljivo jest vidjeti kako će u budućnosti nastaviti s progresivnijim/psihodeličnijim dijelom svog opusa koji je sad tek u natruhama, posebno pred kraj albuma.