Sve ostalo samo je buka…

Ne mogu tvrditi da sam preslušavanju novog albuma člana skupine The xx pristupio bez skepticizma.

Razlog tome je što primjećujem kako je elektronika, baš kao i indie rock prije nekih desetak godina, na alternativnoj glazbenoj sceni uzela maha i postala pomodnom pa se sada svaka ‘šuša’ koja ima dva sata tečaja za DJ-a dočekuje kao novi James Blake ili Jon Hopkins.Dodatan argument za gledanje na ovaj uradak ispod oka i prije nego prva stvar započne jest nepotreban remix odličnog albuma “I’m New Here” pokojnog Gila Scotta – Herona, kao i drugi album The xx-a koji nije ni sjena prvijenca. Ipak, drago mi je kad se dogodi ugodno iznenađenje, a “In Colour” to definitivno jest. Iako mu sam uvod s iritantno repetitivnim ritmom i debilnim glasom u pjesmi “Gosh” ne služi na čast, već se u sljedećoj stvarčici gdje dobivamo ugodnu lounge elektroniku slika prilično mijenja.

Lijepo je čuti i sugestivan glas Romy, Jamiejeve kolegice iz njihova matičnog benda koja fino zaokružuje elegantnu i atmosferičnu pjesmu “See Saw“. Još izraženiju ulogu pjevačica dobiva u drugom dijelu albuma, u ritmom nabijenijem songu “Loud Places“, a njeno minimalističko prebiranje po gitari neodoljivo podsjeća na najbolje trenutke grupe The xx.

No, trijumf dolazi s “The Rest Is Noise“, savršeno odmjerenim instrumentalom kakav se u ovom žanru ne čuje često, no kad se dogodi onda vas odvuče u jedno posve drugu dimenziju.

Sve tu funkcionira besprijekorno – od moćnih electro beatova, prijelaza s kratkom, ali itekako upečatljivom klavirskom dionicom pa sve do melankoličnih pozadinskih zvukova koji podsjećaju na Mobya i M83.

Da parafraziram ovu genijalnu stvar, napisat ću još samo ovo… u moru sintetičke elektronike i kojekakvih poluproizvoda koji nam se žele prodati pod umjetnost izaberite Jamieja xx-a jer sve ostalo samo je buka.