Nepovoljan rezultat na vlastitom terenu

Kako započeti recenziju o No Use For A Name a da ne kažem ono što već svi o njima znaju, a uključuje to da dolaze iz sunčane Kalifornije, skate su počeli voziti još prije nego li su i prohodali, zadnjih sedam albuma, uključujući i ovaj, izašlo im je za Fat Wrack a jedan bivši im član danas svira s Foo Fightersima.

Možda najbolje da počnem pričom iz 1997. kada sam zajedno s još desetak die-hard fanova putovala iznajmljenim kombijem do austrijskog Oberwarta kako bi gledala ove melodične punk rockere koji su te iste godine izdali odličan album “Making Friends” što je rezultiralo njihovom prvom velikom svjetskom turnejom koja je obuhvaćala Ameriku, Europu, Kanadu, Australiju i Japan.

Pamtim da je koncert bio na Sisvete i da smo jedva našli klub jer je gradić bio prazan pa nismo znali koga pitati za put, pamtim ‘rođu’ Bosanca na vratima koji nas je svih deset (lažem, bilo nas je ipak osmero) besplatno ufurao unutra, a ponajviše od svega pamtim odličan nastup benda poslije kojeg smo ih uspjeli uhvatiti za autograme i proćaskati s njima, što mi je iz ondašnje perspektive samo-fana-a-ne-i-novinarke bilo ravno olimpijskoj medalji, a bubnjar mi je, pošto sam bila jedina cura u našoj maloj Zg-ekipi, poklonio i svoju bubnjarsku palicu koju i danas čuvam na polici.

Skoro devet godina je prošlo od tog koncerta, a ja već danima preslušavam “Keep Them Confused” i mučim se s ovom recenzijom. A mučim se zato što ne znam kako da iskritiziram ovaj novi album, a da pritom ne ostavim dojam nekog tko taj bend ne voli ili se, još gore, ne razumije u ovakvu vrstu glazbe. Jer, kao što se vidi iz gore navedenog, ja No Use For A Name zaista obožavam i bila bi najsretnija kada bi im svi albumi bili kao “Leche Con Carne” i “Making Friends”. Ali nažalost nisu.

Od melodičnog punk-hardcore zvuka postali su poppy punk i taj nesretni “Keep Them Confused” bi možda i zvučao dobro kada bi na primjer bio album prvijenac nekog tinejdžerskog benda neprepoznatljivog backgrounda, ali za bend njihove reputacije on zvuči samo prosječno. Neki će reći da su već i “More Betterness” i “Hard Rock Bottom” zvučali drugačije nego što smo od njih navikli, ali mene osobno su, pogotovo “More Betterness”, puno manje razočarali nego ovaj najnoviji uradak.

Okej, da ne bi bilo da samo pljujem, reći ću da je Tonyjev vokal kao i uvijek njihov najjači adut, ali ne mogu se oteti dojmu da je na cijelom albumu naglasak na melodiji nauštrb energije koja je krasila njihove prijašnje albume i koja mi ovdje tako silno nedostaje. Jednostavno zvuče premlako za ‘prave’ No Use For A Name i niti nakon tko zna kojeg preslušavanja mi ne uspijeva pronaći ‘ono nešto’ što bi mi ovaj album učinilo posebnim ili barem zanimljivi(ji)m.

Što se samih pjesama tiče, one imaju finu strukturu, prepoznatljive uvodne melodične gitarske riffove (“Part Two“) i pametne metaforičke tekstove u rasponu od osobnih odnosa, osjećaja i razočaranja, pa do religijskih promišljanja (“Bullets“) i političkih komentara (“The waiting fills her with delusion and memories gone by/How could I give life to my baby and then let him go die?/But with this joke administration where no one is exempt/It’s not your fault and never will be/Don’t hold love in contempt” u “Killing Time“).

Prvi singl “For Fiona” posveta je Tonyjevoj ženi, a zajedno s još dvije uvodne pjesme – “Part Two” i “There Will Be Revenge“, ona čini dio albuma koji najviše obećava, dok je kuriozitet da se na “Black Box” pojavljuju čak i violine i sintisajzeri. S druge strane, gitare na cijelom albumu zvuče premekano i preizbrušeno, a bubanj kao da je namjerno ostavljen negdje u pozadini.

I više je nego očito da ovom albumu nedostaje žestine, jer ako poslušate bilo koji od starijih albuma i “Keep Them Confused” mogli biste pomisliti da se radi o dva različita benda. Stoga samo ocjena 3 jer za manju imaju previše kredita kod mene, a ako mu dam veću onda bi “Making Friends” morao dobiti 15 od 5 što je ipak nemoguće. A ako vas slučajno zanima hoću li usprkos kritici opet ići na njihov koncert, odgovor je potvrdan. Majica kupljena prije devet godina već se naime prilično izlizala od učestalog nošenja i vrijeme je da se obnovi garderoba. A nadam se i pokojem starom hitu.