(Ne) igraj se s Texasom

    1094

    Don't Mess With Texas

    Los Dias De Junio

    Datum izdanja: 08.10.2007.

    Izdavač: Moonlee Records / Trolik

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Los Dias de Junio
    2. He Builds Houses Like Trees
    3. Go Straight to Hell Boy
    4. I am Vengeance, I am the Night
    5. Kad ja pođoh
    6. Sun is Going Nova
    7. Like When We Was Kids
    8. 14:47
    9. We are all Astronauts

    ‘Ne igraj se s Texasom!’ poručila je prije četiri godine zagrebačka četvorka Don’t Mess With Texas te svojim istoimenim prvim albumom skrenula pozornost na sebe kao jedan od prvih domaćih bendova koji je kročio na teritorij instrumentalnog post-rock žanra.

    Los Dias de Junio” njihov je novi album, sniman uživo u prostoru kina SC, koji se zvučno i stilski nastavlja na debi iz 2004. godine. Repetitivni riffovi (“Sun Is Going Nova“) te izmjene tiših i glasnijih klavirskih dijelova i dalje su u prvom planu, dok je osjetno kraće trajanje pjesama doprinijelo tome da album nema tako epske dimenzije, što je pomalo u suprotnosti s pravilima žanra.

    No, Don’t Mess With Texas tih se pravila nikada nisu niti strogo pridržavali, što im je omogućilo da stvore svoj poseban zvuk i nešto drugačiji pristup sviranju post-rocka u kojem klavir ima glavnu riječ i po čemu odskaču od drugih bendova sličnog glazbenog izričaja.

    Na novom albumu također su se odrekli i dugih naslova pjesama (što mi, moram priznati, nedostaje malo) na osnovu kojih biste nekada, unatoč nedostatku teksta, vjerojatno mogli ispričati čitavu jednu priču – uzmite za primjer naslov “We Excused Ourselves To The Bathroom And Had A Little Cry”. “Los Dias de Junio” tako se, barem što se naziva pjesama tiče, doima manje dramatičnim od svog prethodnika.

    Muziku podržava

    Strukturno gledano, naslovna “Los Dias de Junio” doima se skoro kao nastavak “You’re Not Punk And I’m Tellin’ Everyone” – pjesma počinje neočekivano tiho (da kojim slučajem pjevaju ove dijelove bi vjerojatno šaptali) da bi se tek od sredine razgranala u crescendo zvukova.

    Iako nakon nekoliko preslušavanja još uvijek nisam uspjela otkriti stvar poput “This Plane Is Definitely Crashing”, koju bih iz prve prepoznala u moru sličnih, “Go Straight to Hell Boy” najbliža je tome da ju se najlakše zapamti, a njoj uz bok stoji i “I am Vengeance, I am the Night” sa svojim dinamičnim obratima. Malo iznenađenje obrada je tradicionalne narodne pjesme “Kad ja pođoh” čije su originalno ime zadržali.

    Atmosferičan, melankoličan pa čak i pomalo tjeskoban, njihov post-rock neće vam pomoći da zavolite sebe ili svijet, ali s obzirom da je vrsta glazbe koju sviraju u Hrvatskoj u potpunom undergroundu, svakako ih treba istaknuti.

    Muziku podržava