Najdosadniji metalcore ikada

Već se danas polako počelo događati da vam se počne gaditi neki glazbeni stil kada bendovi masovno počinju zvučati kao međusobne kopije. Događalo se to u svim glazbenim erama, i na kraju bi taj rat objavio pobjednike i poneki bend koji je zbilja izazvao proboj pojedinog stila, ili je bio toliko dobar u tome da zaslužuje slavu. It Dies Today nisu niti jedno niti drugo.

S novim albumom “Sirens” napravili su nekoliko promjena u odnosu na prethodni “The Caitifff Choir” utoliko što su izbacili one poznate metalcore prekide i malo žestine, i sada su se zbilja pretvorili u tinejdžerski pop-metalcore boy bend.

Pri početku albuma, pjesmama “A Constant Reminder” i “A Port in Any Storm” još su odavali dojam da su odlučili metalcore obilježja držati zauzdanima, ali cijeli album ispao je nedovoljno zanimljiv da bi ga se pretpostavilo bilo kojem albumu As I Lay Dying ili Silverstein.

Prvo se refreni nisu činili onoliko patetični koliko smo to navikli, a muzika nije baš uvijek bila precizno razdijeljena u dinamičnom stilu kitica – zemlja i refren – nebo (ili obrnuto). Onda dolazi ostatak albuma koji je sve deset puta prekopirao, ali i ostavio da prvih par pjesama budu dovoljne za stvaranje cijele slike.

Jedinom dobrom pjesmom može se prozvati brza brutalna “Sacred Heart“, a iznenađujuć je i rockerski solo na “Damsel of Death“. Što se album bližio kraju, to su se melodični pjevni dijelovi činili djetinjastiji i ‘pubertetskije’ nastrojeni (“Sirens”), a refren na “Turn Loose the Doves” s ‘o o oooo’ samo je zgotovio djetinjasto pjevanje o slomljenim srcima i krvavim dušama.

Melodične i brutalne gitare uopće nisu loše, ali nisu ništa bolje od ostatka takvih bendova da bi uspjele ovaj album izdići iznad isfuranih formula svih pjesama – kitica s brutalnim isprekidanim riffom i urlanjem (lajanjem) preko toga, i melodični tužni refren. U odnosu na njihove početke, sada su ostali cupkati između emo i metalcore žestine (uz dodatak da niti jednom niti drugom nisu unijeli ništa novog).

It Dies Today se trude, a činjenica je da, ako vam valja jedna pjesma, valjat će vam sve. A unatoč tome, ovaj album je jako niska liga ovakve glazbe i uvijek prije treba slušati Killswitch Engage, As I Lay Dying i Atreyu. Jer, kad metalcore umre, i It Dies Today umrijet će zaboravljen.