Bedlight For Blue Eyes
Life on Life's Terms
Datum izdanja: 09.07.2007.
Izdavač: Trustkill / Trolik
Žanr: Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Priča o Bedlight for Blue Eyes nije me baš nešto previše zaokupila i fascinirala, ali mi je za oko zapela jedna zbilja čudna činjenica. Otkad su nastali pa do današnjeg trećeg albuma, od originalnih članova ostao je samo – bubnjar.
Kako to utječe na neki bend, apsolutno je nemoguće objasniti, niti je važno, ali ispada da je bend poslužio kao pokušaj i promašaj za sve, osim za tihog čovjeka koji poslušno odlupa svoje.
Čak su tri albuma naštancali u tri godine, a kad se u obzir uzme činjenica da je potrebno neko vrijeme da se bend usvira, da se upoznaju, pa onda i da smisle nove stvari i snime ih, postaje jasno o kakvoj se glazbi radi. Pop rock s tipičnim američkim potpisom novih emo klinaca Fall Out Boy, ali i s veseljem i komercijalnim prizvukom Bon Jovia.
Uglavnom, jako neinovativno, a po mojem mišljenju čak i nedovoljno efektno da bi stigli ovdje gdje jesu. Tako da sam pomalo zbunjen i nije mi jasno po kojem ključu su baš oni uspjeli. Možda su ciljali na još nezahtjevniju publiku, na klince kojima su Yellowcard, Kelly Clarkson i spomenuti Fall Out Boy prekompleksni.
Isfurani američki glasić pjevača Daniel Rinaldia zvuči visoko i otmjeno, kao da je bio zgodni pametni ljubimac svoje razrednice, posebno na pjesmicama “The City and the Ghost” i veselijoj “Waste My Time“.
Akustična balada za upaljene upaljače “Walk with Me” pokazuje tu neoriginalnost, ali su me zato dobro iznenadile i razveselilie riječi kojih se nitko ne bi sjetio ‘But I guess I shouldn’t blame you, in fact I ought to thank you for helping me write this song. If this album tops the Billboard I think I’ll save a quarter to call you and let you know‘ na sretnoj rock’n’roll ljigi “Too Late For Us“.
“Brooken Door” je još jedna laganica, ali zvuči puno inovativnije, dok je pjevač svoj visoki (ponekad i previsoki) glas smirio i otvorio dušu na “Michael” za svog preminulog brata. “Without You (We Are Everything)” svojim imenom vara, jer stvar uopće nije srcedrapajuća i ljubavna, već djetinjasto osvetoljubiva i najbrža stvar albuma.
Mislim da se na ovom albumu ne treba trošiti previše riječi i da ga se ne treba preporučiti nikome, nego samo sramežljivo osvrnuti pogled ljudima koji traže novi američki mladenački stadionski rock kojeg Bedlight bezuspješno pokušavaju vratiti. U stvari, čak ni njima!
Ovakvih bendova ima oko milijun, a vjerojatno 900.000 od njih zaslužuju da ih se čuje puno prije mlađeg i modernijeg brata Bon Jovia – Bedlight for Blue Eyes.
