Mia Dimšić “Monologue” – Propuštena šansa za inozemni proboj?!

Pobjedom na prošlogodišnjoj Dori, Mia Dimšić nas je predstavljala na Euroviziji. Mnogi izvođači kad dođu na Euroviziju, imaju već spreman album za dodatni iskorak u Europu, kad su oči svih europskih medija uprte u vas, ali Mia je malo zakasnila, te je album na engleskom, okružen pobjedničkom “Guilty Pleasure”, izašao tek prije koji tjedan, godinu i pol nakon Eurovizije.

Sad bi se moglo postaviti logično pitanje – ‘čemu to?’ jer sumnjam da će se odlučiti na veliku europsku turneju na kojoj bi promovirala ovaj album, dok joj je u Hrvatskoj i više nego dovoljno dobro išlo i pjevajući na materinjem jeziku. Upravo je s pjesmama na hrvatskom pokorila sve što je mogla, od radio etera do Porina, pa možda je “Monologue” samo mali predah i svojevrsni gušt kojeg si je željela ispuniti zato što to može u ovom trenutku.

Za “Guilty Pleasure” svi su govorili kako je iskoristila popularnost Taylor Swift i ‘posudila’ od nje sve što je mogla, a “Monologue” ipak je bliži njenom stvaralaštvu kojeg nam je ponudila proteklih godina, samo otpjevanih na engleskom. Ukratko, simpatični je to pop zvuk najčešće vođen akustičnom gitarom, ali bitna razlika je u tome da ovdje nekako refreni nisu u prvom planu, već priče koje Mia priča.

Upravo iz tog razloga vjerujem da će album imati slabiji odjek na radio postajama, nego prijašnji njeni radovi, ali ako je album iz gušta i uspjela je diskografa nagovoriti na to, zašto ne bi to tako bilo… S dosadašnjim dijelom karijere može biti i više nego zadovoljna, pa su daljnja istraživanja uvijek dobro došla.

Ali, vratimo se još malo na ovaj dio… Koliko god “Guilty Pleasure”, htjeli mi to priznati ili ne, ima zaraznu melodiju i refren, toliko je jasno da Mia ne uspijeva pogoditi tu melodioznost i na drugim pjesmama, odnsono, da je album prepun zanimljivih dijelova kojima nedostaje egzekucija koju bi upravo donijeli refreni. Zanimljivo, mnogi bježe ka engleskom radi pjevnosti, a njoj kao da joj je oduzeo najjače oružje…

Ipak, ovih 11 pjesama simpatičan je uradak laganog popa koji vas ne bi zasmetao kao pozadinska muzika, a njenim fanovima će album svakako značiti mnogo više. Prije svega, pokazuje da Mia može izaći iz kalupa u kojem je dosad bila. Da, to smo već vidjeli i s “Guilty Pleasure”, a cijeli album to iznova dokazuje.

Uvodna je ujedno i naslovna pjesma “Monologue”, te se tu opet približavamo onom zvuku kojeg je Taylor Swift prezentirala na albumima “Folklore” i “Evermore” iz 2020., s upečatljivim finalom u kojem ipak nedostaje da Mia još malo više pusti glas. “As I Watched You Sleep” punokrvni je pop hit koji bi to sigurno postao da ga je otpjevala neka sadašnja pop diva ili barem da je na soundtracku za neki Disney crtić…

Kako se pjesme redaju, tako dobivamo lijepi kolaž akustičnih pop pjesama oplemenjenih raznim dodacima koji čine album pitkim i zabavnim. Mijin vokal uvijek je u središtu i njeno poigravanje s njime djeluje vrlo šarmantno. Dobar dio pjesama otpjeva praktički šaptom, što daje posebnu dimenziju skladbama.

Možda je najslabiji moment albuma kad je Mia samo pop pjevačica. Primjera radi u pjesmi “Darcy and Elizabeth”… Tu je melodijski ostala u radijskom pop formatu s cijelim nizom  referenci na pop kulturu u tekstu, pa tu djeluje kao neki otpadak iz ’90-ih, kao neka zaboravljena pjesma benda Sixpence None The Richer (ili nekog sličnog).

Vidi se da je Taylor glavni uzor i neka je, ipak je trenutno ona zvijezda broj 1 u svijetu. “Monologue” je simpa album, ali i ništa više od toga, što je prava šteta jer je s engleskim Mijina pjevnost trebala doći još više do izražaja. Zašto nije, ne znam…