Metal orijentalne civilizacije

Civilization One, multinacionalni melodični power metal sastav, osnovao je Chitral ‘Chity’ Sompala (Red Circuit, ex-Firewind, Power Quest, Faro, Avalon) 2006. godine.

Bend je karakterističan po tome što je ugostio glazbenike iz Šri Lanke,
Italije, Francuske, Njemačke, Velike Britanije i Brazila, a prvi
studijski album “Revolution Rising” objavio je 2007. godine, da bi se
2010. raspali zbog nemogućnosti nalaženja izdavačke kuće za novi album.Live nastupe nisu održavali zbog velike udaljenosti i etničkih raznolikosti članova, a već 2007. godine započele su promjene, da bi nakon toga bend zadržao samo dva člana iz originalne postave. Potom su ipak dobili priliku za live nastupe, a godinu kasnije bili su prvi zapadnjački metal bend koji je nastupio u Šri Lanki. 2009. ponovno dolazi do promjene članova, nakon čega je dovršen drugi studijski album, aktualni “Calling The Gods“, ali je zbog promjena u izdavačkoj industriji njegov izlazak odgađan sve do sada.

Trenutna postava benda dolazi iz Njemačke, Francuske i Šri Lanke, a čine je Chitral ‘Chity’ Somapala (vokal), Nicklaus Bergen (gitara), Oliver Marmann (gitara), Pierre-Emmanuel Pélisson (bas) i Michael Stein (bubnjevi).

Namjera članova od početka je bila osnovati bend koji kombinira agresivne i teške riffove s emotivnom klasičnom glazbom te upečatljivim vokalima, a otprilike tako to izgleda i sada. Teme i stihovi pjesama koncentriraju se na tamu, bogove, pojam vremena i postojanost, a distinkcije su jasne, dijele se na melodične power pjesme ili one više eksperimentalne, uglavnom balade. Chityev vokal izvrsno podnosi sve power pjesme kao i balade koje sadrže orijentalne prizvuke i instrumentale, pa i pjesme koje nisu metal, pokazujući tako cjelokupan raspon i prilagodljivost svog vokala.

Počevši s kratkom, uvodnom “Aazis“, album se nastavlja pamtljivom melodijom istoimene pjesme “Calling The Gods” koja je dobar nastavak orijentalne “Aazis“. Treća pjesma po redu, “The Land In Flames“, karakteristična je po snažnim riffovima i pamtljivom refrenu, gdje Chityev vokal ostaje u srednjim i nižim tonovima. Tempo potom blago usporava s “Evil Eye“, koja je karakteristična po mističnom početku, eksperimentalnom zvuku i orijentalnim melodijama, i iako sporija, nije ništa manje snažna.

Srednje brzog tempa je i “Hell Awaiting“, karakteristična po agresivnim riffovima, duplim bas pedalama i ‘raštrkanim’ Chityevim growlovima. Iduća, “True Believer“, okarakterizirana je brzinom i duplim bas pedaliranjem, kao i još jednim pamtljivim, melodičnim refrenom, te uz “Hell Awaiting” i “The Land In Flames” ubraja se u najbolje pjesme. Brzi tempo albuma još se jednom prekida s baladom “Reunite“, osjećajnom, himničkom pjesmom koja je karakteristična na svoj način, zvuči više kao jedna od komercijalnih pjesama, ali ponovno pokazuje uspješnu prilagodbu vokala.

Izdanje također sadrži tri bonus pjesme, a kada se presluša prvi bonus “Spirit In The Wind“, stvari krenu u najmanju ruku, čudnim tijekom. Razlog tome dvije su bonus pjesme koje su lagane, eksperimentalne i nemaju nikakvih dodirnih točaka s metalom. Razlog tome je, kako je i sam bend pojasnio, što su ta dva bonusa napravljena za tržište Šri Lanke, s kojima su predstavljali nacionalnu kriket momčad i svoju državu 2011. na World Cupu (“Believing The Dream“) i 2012. na Olimpijskim igrama (“Dreams Of Fire“). Zbog toga postaje jasno zašto su tako i napravljene, te je dobro što su one bonusi, jer bi inače album izgubio svoj smisao i koncept.

Album nije jedan od najboljih power metal izdanja iz 2012., ali zbog svoje raznolikosti zvuka, orijentalnih instrumentala, dobro uklopljenih pjesama, te Chityevog besprijekorno prilagodljivog glasa, zaslužuje da se posluša i sigurno će naći zainteresiranu publiku.

Tekst: Ana Mihanović