Mangroove: Srcem u groove

    379

    Mangroove

    Srce

    Datum izdanja: 02.11.2018.

    Izdavač: Aquarius Records

    Žanr: Neo-Psychedelia, Soul

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Atrium
    2. Tvoja
    3. Sanjala sam ljubav
    4. Ljubavi ni za lijek (feat. Remi)
    5. Ljeto bez nas
    6. Laka sam
    7. Intravenozni Rollercoaster
    8. Nešto veće od nas
    9. Dvoje
    10. Srce
    11. Azimut Theme
    12. Nada
    13. Preludij (Andrea Ljekaj Remix)
    14. Tvoja (Cortex Team Remix)
    15. Sanjala sam ljubav (Yakka Summer Dream Remix)
    16. Laka sam (Producers Cut)

    Izgleda da je rad s Josipom Lisac ubrizgao injekciju samopouzdanja autorskom dvojcu Mangroovea, Željki Veverec i Toniju Starešiniću. “Tebi putujem” u izvedbi Josipe Lisac bila je fantastična najava da su muze intenzivno počele investirati u ovaj autorski par na neko dulje vrijeme.

    “Srce” je vrhunska progresivna pop-rock-funk-soul kolekcija pjesama načinjena od umjetnika koji vole to što rade, koji znaju to što rade i koji je konačno gratificiran za sav svoj dugotrajni rad. Iako su i prije imali dobre muzičare i dobre pjesme, na ovom albumu se skoro sve poklopilo: Željkino pjevanje, Starešinićev osjećaj za svirku i kompoziciju, neočekivani zvukovi. U svojoj novoj postavi Mangroove je bez basa i gitare, vjerojatno najbliže hrvatskoj inačici sastava Traffic, no opet, toliko drugačije od Winwooda, Wooda, Capaldija (i povremeno Masona).

    Muziku podržava

    “Srce” će one opsjednute retrom djelomice podsjetiti na britansku plesnu madchestersku scenu s kraja osamdesetih, a potpisnika ovih redova na… britansku plesnu madchestersku scenu s kraja osamdesetih. To je, naravno samo dio priče, jer je glazbena širina “Srca” impozantna, oni koji uživaju u soul muzici, naći će ovdje nešto za sebe, oni koji vole psihodeliju – naći će ovdje nešto za sebe, no valja reći da ovaj album ima snagu osvojiti poštovatelje nekih drugih žanrova.

    Interesantno je da je album bolji što se Veverec, Starešinić, flautist/klavijaturist Leo Beslać i bubnjar Silvio Bočić više okreću slobodnijim formama i puštaju da ih nose njihovi prirodni “grooveovi”. Slično se može reći i za pjevačicu Željku Veverec, za koju nije nepoznato da je vrsna pjevačica, ali ovdje plijeni pažnju lakoća kojom pjeva i što je još važnije, neke naše “dive” i “samo-što-nisu-dive” ne znaju osjetiti osnovni ton i sebe podrediti pjesmi, Veverec to zna.

    Nakon ovakvog albuma samo je pitanje dana kada će se ime Željke Veverec izgovarati u istom dahu kao Josipa Lisac, kao što je pitanje dana kada će se ime Tonija Starešinića izgovarati u istom dahu kao… hm… Čovjek je naprosto klasa za sebe, u jednoj kalendarskoj godini izdati onakav album s Edom Maajkom, šarmantan eksperimentalni album s Tomislavom Golubanom, i ovako zakucati na kraju – ne sjećam se kad je zadnji put netko u jednoj godini sudjelovao u slaganju toliko dobre muzike.

    A “Srce” je sjajan album koji vraća vjeru da najbolji dani hrvatske pop-muzike nisu prošlost.

    90 Shares
    Muziku podržava