Kvaliteta koju treba prepoznati

Izgleda da za Snow Patrol vrijedi stara izreka ‘vježbom do savršenstva’, jer je album “Final Straw” najbolje ostvarenje benda do sada. Za razliku od prijašnjih albuma, u “Final Strawu” se vidi da je bend sazrio, kako muzički tako i pjesnički.

Album su mnogi kritičari ocijenili kao mješavinu muzike Radioheada i
Coldplaya, što je za svakog muzičara vrlo veliki kompliment i naravno
odskočna daska iz relativne anonimnosti.

Započinje pjesmom “How To Be Dead“, koja je melodijski vrlo vesela, ali tekst zapravo govori o razmiricama među ljubavnicima. To je vrlo tipično za ovu grupu, koja se i u prošlosti najviše bavila takvim temama, iako na ovom albumu frontmen grupe i autor pjesama Gary Lightbody, pokazuje, također politički stav prema ratu u Iraku.

Nakon uvodne pjesme, album ubrzava, postaje žešći, sve do pjesme “Chocholate“, koja je lijenog, melankoličnog ritma i koja nas uvodi u sporiji, srednji dio albuma. Nakon čokolade, slijedi njihov trenutačni singl “Run“, pjesma vrlo sporog ritma, glatkog, baršunastog vokala, koja govori o izgubljenoj ljubavi i zvuči stvarno izvrsno.

Treća i posljednja lagana pjesma je također vrlo dobra “Grazed Knees“, mističnog ugođaja, koji se pojačava zahvaljujući gitari i back-vokalima. Sve do kraja albuma, ritam se ubrzava I pjesme postaju žešće (koliko žestok britpop i može biti).

“Final Straw” je dosta dobar album, za osobe koje vole takvu vrstu muzike, a kojih je u Hrvata, bojim se, jako malo, a malobrojnim obožavateljima brit pop scene, toplo preporučujem ovaj, sve u svemu kvalitetan uradak.