Klasični primjer štanceraja

50 Cent danas je jedno od najpopularnijih imena na svjetskoj hip-hop sceni, a ujedno predstavlja, uz Eminema, najisplativijeg pulena velikog producenta Dr. Drea. I dok nas Eminem nerijetko iznenadi kvalitetom i kompleksnošću svojih pjesama, teško da se isto može reći za Centa. Iako već dugo egzistira na glazbenoj sceni, tek 2000. sa svojim kultnim hitom “How To Rob (An Industry Nigga)” privukao je pažnju Drea koji ga je ubrzo nakon toga promovirao u ‘gangsta’ ikonu i nasljednika nikad prežaljenog 2Pac Shakura.

Uvelike je tom novom imidžu pripomogla i Centova kriminalna prošlost te činjenica da je preživio nekoliko ranjavanja iz vatrenog oružja. Trenutno on samom svojom pojavom predstavlja brand koji može prodati bilo što, pa se njegovo ime, osim uz albume, sve više veže za filmove, kompjuterske igrice, igračke… A glazba, svjesno ili ne, kao da prelazi u drugi plan.

Moram priznati da nikad nisam bio veliki fan 50 Centa. Ali, barem je dosad na albumima znao isporučiti pokoji hit. To nije slučaj kod recentnog izdanja, koje iako titulirano kao soundtrack, zapravo više liči na njegov novi album, pošto je glavni vokal na 14 od 18 pjesama (2 pjesme na CD-u su bonus, i nisu navedene imenom na coveru CD-a).

Prvo što zasmeta pri slušanju je produkcija, većina glazbenih podloga više živcira nego što je ugodna uhu, te se ponekad zaista teško koncentrirati na tekstove. Što je, pogađate, drugi problem. Nikako da se netko na hip-hop sceni probije, a ujedno da bude barem malo inovativan i odmakne se malo od klasičnih tema. Gangsta, hustle, cash, bi**h, moterf****er… Bolje vam je da ne brojite koliko puta se ove riječi ponavljaju u pjesmama, a oko njih se zaista teško može nadogradit neka zanimljivija tematika.

Ne pomaže niti činjenica da je 50 Cent daleko od prve lige rapera koji ove zamke mogu izbjeći nekim originalnim dosetkama, igrama riječi i sl. Ovako, da dobijete kompletni transkript albuma, imali bi dojam da ćete na bolji tekst naići u petparačkim krimi i western romanima koji se prodaju na kiosku. Još jedno razočaranje leži u činjenici da gosti poput Mobb Deepa i M.O.P.-a djeluju posve nezainteresirano i nikako ne izlaze iz prosjeka albuma. Teški nedostatak hitova je i najveći problem ovog albuma, jer njegovi raniji obožavatelji očito nisu imali previše problema s kvalitetom njegovih glazbenih uradaka.

Ali s ovom činjenicom bi vrlo lako mogli, jer tek “Hustlers Ambition” i “Best Friend” (koja je ujedno jedna od bonus pjesama) mogli bi postati hitovi, a “When Death Becomes You” feat. M.O.P. mogla bi postati jedna od onih žestokih pjesama koje ‘tjeraju pripadnice ljepšeg spola s podija’.

Najlakše je ovaj album opisati njegovim imenom – “Get Rich Or Die Tryin’” ili po naški ‘obogati se ili umri pokušavajući’. Upravo ova rečenica predstavlja i credo u hip-hopu danas: u trenutku dok si na vrhu zgrabi što više love, štancaj CD-e kao na pokretnoj traci i ne brini se, dok si ‘gore’ fanovi će kupit sve. Ali, čak bi i najgorljiviji fanovi mogli biti razočarani ovim uratkom. Što ne znači da ga neće kupiti. Žali Bože novaca…