King Gizzard & the Lizard Wizard: Konceptualni album o borbi dobra i zla

Australski psihodelični rockeri King Gizzard & the Lizard Wizard ne posustaju. Ove godine su najavili četiri do pet albuma pa, iako je već izašao treći, vrijedi se osvrnuti i na drugi “Murder of the Universe” koji je izdan početkom ljeta.

S posljednjih par albuma teže psihodeličnom i progresivnom (hard) rocku, stoga je i “Murder of the Universe” u tom điru. Kroz album možemo prepoznati nekoliko karakterističnih rifova s kojima su nas već upoznali na prethodnim izdanjima, ali ono što je zanimljivost ovog albuma je konceptualna priča oko koje se sve vrti.

U nekom pogledu, “Murder of the Universe” je album koji ima uzore u Queenu i njihovoj “Flash”, odnosno cijeloj fantastičnoj priči u kojoj ima vrlo malo zemaljskog. King Gizzard & the Lizard Wizard su za svoj koncept uzeli borbu dobra i zla, ljudi i zvijeri, te ponovno isporučili visoko oktanski album koji se može slušati jedino maksimalno ‘odfrljen’.

Novina su svakako ‘spoken word’ dijelovi gdje nam ženski glas objašnjava dio priče u toj borbi u kojoj izgleda da ljudski rod gubi. Takva naracija možda malo uništava nabrijanu atmosferu, ali se odlično uklapa u koncept albuma jer Gizzardi djeluju možda i previše repetitivno.

Album je posložen u tri dijela, tri pjesme, tri odlomka… Kako već želite… Prvi dio jest “The Tale of the Altered Beast” i on nam govori o borbi dobra i zla kroz prizmu borbe čovjeka s mutiranim čudovištem. Cijelo vrijeme se izmjenjuju ‘spoken word’ dijelovi s klasičnim gizzardovskim rifovima pa taj dio djeluje dobro, ali i ništa više od toga.

“The Lord of Lightning vs. Balrog” je drugi dio i on govori o borbi svjetla i tame. Tu je bend već mnogo bolje raspoložen, djeluje kreativno luđe i moćnije, a ‘spoken word’ dijelovi su bolje ubačeni u sam tijek radnje pa ne stječemo dojam pretjeranog presijecanja same priče. Ipak, koliko god ludi bili, tu se ponovno osjeća da smo neke pjesme već čuli i da se lagano ponavljaju, iako s ženskim glasom djeluju svježije.

Finalni dio nosi naziv “Han-Tyumi and the Murder of the Universe” i generalno se tu radi i o najkompleksnijoj priči, ali opet možemo u neku ruku reći da se Gizzardi žele okomiti na sve veću automatizaciju u digitalnom dobu i otuđenje ljudi od njih samih. Glazbeno gledajući, tu se Gizzardi spajaju s pričom i postaju pravi kiborzi koji na efektne načine proizvode sintetičke zvukove kao odlične potpornje cijeloj priči.

King Gizzard & the Lizard Wizard lagano postaje bend kojega voli sve više ljudi, ali isto tako povećava se broj onih koji ne kuže zbog čega ovo jest toliko dobro. Generalno, treba im odati počast jer uspijevaju ‘štancati’ toliki broj albuma u kratko vrijeme bez nekog pretjeranog debakla, ali je isto tako jasno da su se djelomično i počeli ponavljati u svojoj psihodelično-progresivnoj verziji hard rocka.

Na svu sreću, ove godine sam ih konačno i uspio uloviti live i to doista djeluje frenetično i ludo. Baza nastupa su bili albumi od “Nonagon Infinity” naovamo – vjerujem da sam ih pogledao u idealnom trenutku jer su sada na vrhuncu ludila. Svirali su i pjesme s “Murder of the Universe” koje su se uklopile u taj nastup, ali je sasvim jasno da ovaj album ima najmanje hitoidnih stvari te da ga treba slušati u cijelosti kao pravi konceptualni album.

“Murder of the Universe” je kompleksni i višeslojni album s mnogo ‘spoken worda’ koji zanimljivo opisuju stvari. Tri priče, tri epska djela, jedan album. To su King Gizzard & the Lizard Wizard, bend koji će do kraja ove godine izdati i trinaesti album u pet godina karijere. Ako nekome još nije jasno zašto ih mnogi smatraju jednim od vrhunaca glazbene scene danas, krajnje je vrijeme da bolje prouče ovu računicu.