King Gizzard & The Lizard Wizard “The Silver Cord”: Gizzardi ipak nemaju muda

Recenzija albuma King Gizzard & The Lizard Wizard – “The Silver Cord”.

Kad gledam unatrag, King Gizzard & The Lizard Wizard su uvijek radili nešto neplanirano i ludo, svaki put svoje stvaralaštvo gurali prema naprijed. Bilo je jasno da će jednog dana na red doći i elektronika, iako su ju i na nekim prethodnim albumima koristiti, ali ipak nije bila glavni lajtmotiv cijelog izdanja. Do ovog trenutka…

Pred koji mjesec, na svojim društvenim mrežnim stranicama objavili su sliku s mnogo sintića, pa je bilo jasno da dolazi taj trenutak. Pred koji tjedan, objavili su jedan maksi singl od spojenih tri pjesme i ukupne minutaže od desetak minuta koje su mi djelovale simpatično, ali daleko od toga da bi to proglasio Gizzardovim elektroničkim albumom. To je više bila neka elektro-neopsihodelija, nešto poput “Butterfly 3000”, samo koju nijansu bolje (ako se mene pita).

Sad kad je album “The Silver Cord” vani, sve što mogu reći jest da Gizzardi ipak nemaju muda… Ili možda imaju…

Razlog takvoj izjavi je dvostruko lice ovog albuma. Prvi dio je kao ‘normalan’, tu su pjesme koje bi jednog dana mogle zaživjeti kao svojevrsni singlovi. Tri od sedam pjesama smo već čuli, pa nekog pretjeranog iznenjađenja nema, pa mogu samo ponoviti da je to neo-psihodelija podebljana s pokojim synthom više… Ono, ako volite Gizzarde, vjerojatno ćete voljeti i ovo jer svi elementi za to postoje…

Ali, extended verzija je ono što ovaj album izdiže, odnosno, to je ‘prava Gizzard elektronika’. Da se mene pita, ja nit ne bi ‘normalan’ dio objavljivao jer je previše normalan. A Gizzardi nisu normalni, niti su ikad bili, posebno ako gledamo njihov talent i nevjerojatnu želju za pomicanjem svojih (kreativnih) granica.

Ako uspoređujemo usporedno pjesme s prvog i drugog dijela, extended pobjeđuje sa 7:0 i tu nema sumnje. Extended dio je svaku pjesmu rastavio na faktore i potom nadodao gomilu synthova, loopova, samplea… Jednostavno, Gizzardi su tu Gizazrdi, poludjeli su skroz i reinventirali sebe, kao što su to napravili i u mnogim drugim žanrovima.

Čas smo na trance partyju, čas na raveu, čas na technu, ali sve je objedinjeno karakterističnom psihodelijom i repetitivnim elementima s kojima ne možeš fulati potpisnike ovog materijala. Ako se mene pita, ovo bez beda može stati uz bok najboljim radovima Kraftwerka, The Chemical Brothersa i sličnih.

Samo usporedbe radi, uvodna “Theia” nalikuje na mješavinu Tame Impale i nekih ranijih radova MGMT-a i traje nešto preko tri minute. Extended verzija je dugačka preko 20 minuta (ako se ne varam, to je i najduža objavljena pjesma do sad!) i tu nakon tog laganijeg uvoda odlazimo u elektro-eksperimentalnu epopeju koja svakim novim tonom odlazi korak dalje u neku novu sferu.

Moram priznati da mi je pomalo glupo išta isticati ovdje, ali u formi kritike, bi trebao. Favoriti su mi “The Silver Cord (Extended Mix)” i “Swan Song (Extended Mix)” koje svaka na svoj način briljiraju, od čega drugospomenuta odlazi u teritorij The Chemical Brothersa i pjesme “Galvanize”, te u preko deset minuta ubije svojim plesnim ritmom.

Prvi dio ima 28 (i nešto sitno) minuta, drugi ‘extended’ je za sat vremena duži. Ako ste spremni i podjednako ludi, ovaj rolerkoster je spreman da vam pokaže bend za kojeg ste smatrali da ga predobro poznajete u jednom sasvim novom svijetlu. Zato, zaboravite jesu li Gizzardi rockeri, metalci ili možda jazzeri, oni su sve što mogu i žele biti. Vidi se da su pandemijsko vrijeme dobro iskoristili, dobili smo hrpetinu albuma od njih, a neki su potpuno drugačiji i briljantni, baš poput ovog u extended verziji!