Još jedna u nizu epskih pripovijesti

Ogroman je utjecaj J.R.R. Tolkien izvršio na sve vidove umjetnosti a posebno na glazbu, pri čemu prvenstveno mislim na metal. Još od ranih radova Led Zeppelina, njegov se utjecaj može kontinuirano pratiti sve do novijih metal bendova.

Na tom dugom popisu jedan je bend zauzeo istaknuto mjesto, finski epic metalci Battlelore, koji su upravo objavili peti studijski album nazvan “The Last Alliance“.

Kako priča ovoga benda traje gotovo deset godina, bilo je za očekivati da će, barem prvih godina, odnosno na prvih nekoliko ostvarenja, tražiti svoj stil. Međutim, za razliku od mnogih, Battlelore je vrlo brzo, već drugom demosnimkom (“Dark Fantasy” iz 2000.), pronašao specifičan glazbeni izričaj.

Svojim simfoničnim, epičnim pjesmama s moćnom kombinacijom muških i ženskih vokala, bend je privukao pozornost Napalm Recordsa, te dvije godine poslije objavio debi-album “…Where the Shadows Lie”.

Njihov novi album svojevrstan je nastavak hvaljenog prošlogodišnjeg ostvarenja “Evernight”, sa soundom koji je i dalje tipičnog ‘fantasy’ karaktera. U prvom redu, istaknut je rad klavijatura, međutim, postoji stanovita razlika između spomenutih i prva tri albuma.

Naime, “Evernight” je bio prijeloman trenutak u karijeri ovoga benda; album koji im je donio komercijalni uspjeh, no još važnije, album na kojem se uglavnom posve izgubio ‘veseliji’ folk metal štih, najviše izražen na njihovom trećem albumu.

Rezultat toga je niz pjesama od kojih se niti jedna posebno ne ističe i mada zvuče kao kompaktna cjelina, stječe se dojam da je previše monotona i, u nekim trenucima, depresivna i zamorna.

Unatoč tome, novi Battlelore ima dovoljno svijetlih trenutaka zbog kojih ga vrijedi preslušati. Kao, recimo, onih već u prvoj pjesmi, “Third Immortal“, u kojoj orkestracije savršeno prati ugodan sopran pjevačice Kaise Jouhki, a taj ugođaj ‘razbija’ vokal Tomia Mykkänena, koji je uspješno nadomjestio starog pjevača Patrika Mennandera na trećem albumu “Third Age of the Sun”, no to mu nije uspjelo i na zadnja dva.

Odluka da će se ponovno koristiti muški clean vokali i više je nego loša za Battlelore, jer oni ni na jednoj pjesmi ne zvuče podnošljivo i uklopljeno u zvuk benda, već su neusklađeni sa ženskim vokalom i kao da su na njih naknadno ‘nalijepljeni’.

Kao čista suprotnost tome, Tomiev growl doima se sasvim zadovoljavajućim, a na nekim dijelovima, kao npr., u najžešćoj pjesmi na albumu, “The Great Gathering“, čak mnogo boljim od pretihog ženskog vokala.

Općenito, veliki nedostatak ženskih vokala na ovom izdanju je premalen raspon glasa, pogotovo u usporedbi sa starijim ostvarenjima, koja su pokazala kako Kaisa u svoje pjevanje može uložiti mnogo više emocija i na taj način ponuditi mnogo više varijacija, a time i zanimljivost same glazbe dovesti na viši nivo.

Taj tihi vokal posebno se ‘gubi’ u pjesama u kojima je growl agresivniji, primjerice u “Green Dragon“, gdje mu je potrebno mnogo više dinamičnosti kako bi bio upečatljiv. Kada su u pitanju klavijature, kao posljedica već spomenutog odbacivanja veselijih ritmova na prošlom albumu, one i u novim pjesmama pretežno zvuče pomalo bezizražajno i jednolično.

Iznimka je u uvodu već spominjane “Third Immortal”, a najblistaviji trenutak klavijaturistice Marie pojavljuje se u dinamičnijim dionicama posljednje pjesme “The Star of High Hope“, u kojoj se kao dodatni plus ističe njen talent za sviranje još jednog instrumenta, flaute, koja donosi kratku, tugaljivu melodiju preko akustičnog uvoda.

Sve to zajedno, uz pamtljiv refren, čini ovu pjesmu vrhuncem albuma, čije su najviše točke, čini se, upravo njegov početak i završetak. Sve u svemu, “The Last Alliance” je album koji se nikako ne može nazvati najboljim ostvarenjem Battlelorea, no koji ipak pokazuje određenu zanimljivost kada se sluša kao cjelina jer se svaka od 11 novih pjesama doima kao fragment još jedne epske pripovijesti, koje Battlelore ponekad više, a ponekad manje no uvijek majstorski obradi.

Također, ovaj je album namijenjen svima kojima se svidio njegov prethodnik, ali i svima koji se tek upoznaju s ovim bendom. Ipak, drugospomenutima za potpuno razumijevanje Battelloreova stvaralaštva svakako preporučam da veću pozornost obrate na prve albume.