Morbidnost tamne strane metala

Na tragu prethodna dva albuma je i novo izdanje njemačke skupine Nachtblut, koje nasljeđuje “Antik“, prvotno objavljeno 2009., pa prošle godine reizdano za novog izdavača.

Dakle, radi se o vrlo mračnoj, depresivnoj, zlokobnoj, na momente i
gotovo morbidnoj glazbi koja svoje korijene vuče iz gothica i
industriala, a zahvaljujući izrazito režećim, kreštavo-ljutito-bijesnim
vokalima, na ovom izdanju poprima sve veće razmjere i omjere black
metala.

Darky atmosfera, prepuna straha, karakteristična je kao i za gothic, riffovi su na tragu industrala i uz clean pjevanja vuku na Rammstein, a novost su izraženije folky melodije, synthovi i orkestralni dijelovi. Čak se dosta toga polaže na klavijature i synthove, koje na mnogo mjesta ‘pojedu’ gitarističke linije. Dakle, jedno ipak nešto kompleksnije djelo od prethodnika koje nudi i zanimljivije pjesme, još više opakije atmosfere i dosta interludijskih dijelova koji pospješuju teatralnost.Gitare su dosta jednostavne u većini pjesama, gustoća i slojevitost karakteristika je cjelokupnosti instrumentalnih izvedbi u kojima dominiraju melodije i darkerska atmosfera, senzualnost naglašavaju povremeni ‘istupi’ piana i ženski vokali, a grubost i sirovost pojačane gitarske distorzije i povremena growl izražavanja.

“Dogma” je pjesma s uvodnim i finalnim emotivnim pianom, naglašenim orkestralijama, industrial riffanjem, skvičanjem poput Danija iz Cradle Of Filth, te mnogo melodija u riffovima i relativno pamtljivim refrenima, a mnogo melodija s vokalnim vrištanjem, folk atmosfere i ‘predjurišnih’ bubnjeva može se čuti u “Der Weg Ist Das Ziel“. Orgulje na početku i kraju, jaki riffični naboj s orkestralnim ‘tepihom’, kratkim growlinzima i interludijem sa screamovima nudi “Ich Trinke Blut“, pjesma izraženo morbidne atmosfere.

Synth pop melodije, rammsteinovska riffanja, ženske vokale i melodijske refrene s ‘divljim’ pjevanjem nudi “Rache“, apokaliptični pop s novim isticanjem ženskog pjevanja krije se u pjesmi “Mein Herz In Ihren Händen“, a “Schritte” je fina, senzualna balada s dosta emotivnog piana, mračnim i dubokim muškim pjevanjima, mnogo orkestralija s naglaskom na gudačke dijelove i electro podlogom.

Uglavnom, Nachtblut je opet donio jedan sasvim solidan album za ‘mračnjake’, koji bi, ovako u kompletu, možda i najbolje odgovarao ljubiteljima Deathstarsa. Da ga ne seciramo previše, to bi vjerojatno bila najpreciznija preporuka.