Još jedan uspješan orkestralni izlet

Na tragu albuma “Metamorpheus” iz 2005. godine, i novo je djelo ex-Genesis gitariste Steve Hacketta. Dakle, puno, jako puno klasike, s mnoštvom orkestralnih izvedbi, ali u ovom slučaju i sa snažnijih naznakama progresivnog rocka, te osjetljivim utjecajima fusiona, jazza, bluesa i folka. Ne kažem da toga nije bilo na predzadnjem, ili nekom ranijem albumu, ali količinski ipak manje nego na “Wild Orchids“.

Aranžerska finoća i producentska staloženost i preciznost i ovoga su puta dovedene na visoku razinu, tako da je vokalno – instrumentalni dio razlučiv, jasan do najsitnijih detalja. A u njemu je opet sudjelovao The Underworld Orchestra, plus još neki muzičari, među kojima nanovo i Steveov brat John.

Album je prepun lijepih, romantičnih, osjećajnih, uglavnom laganijih ili ritmički umjerenijih pjesama, ispunjenih pozitivnom, ne previše depresivnom ambijentalom. Poput recimo, “A Dark Night In Toytown“, u kojoj se, uz orkestralni kontinuitet, ističu lagane solažice, nježni Steveovi vokali, te gudački dijelovi.

“Waters Of The Wind” i “Wolfwork” pjesme su sa znatnim utjecajem orijentalnog folk melosa, a “The Fundamentals Of Brainwashing” je “progressive rock seventhies” kompozicija, dosta bliska Pink Floydima.

Iako se radi o instrumentalima, ne mogu a da ne izdvojim kratki “Why“, koji kao da je rađen za soundtrack filmova snimanih prije 80 ili 90 godina, te “She Moves In Memory“, naslov pogodan za podlogu nekog baleta. Istaknimo također da je “A Girl Called Linda” pjesma s najzamjetnijim utjecajem jazza, kojeg ima i u posljednje rangiranoj, instrumentalnoj baladi “Howl“.

Uvijek se kaže da nijedna kopija nije dostojna originala, s čime se i ja slažem, ali, bilo bi ne-fer izostaviti Bob Dylanov cover “Man In The Long Black Coat“, ovdje sasvim solidno prerađen, s istaknutim utjecajima country rocka, folka i bluesa.

I tako bi mogli nabrojiti sve redom, jer svaka pjesma unutar opisanih muzičkih formulacija ima svojih specifičnosti.

Koje je Steve Hackett još jednom spojio u vrlo dojmljivu cjelinu, ovoga puta otišavši čak i malo dublje, intenzivnije i emotivnije. Tako da bi se klub njegovih obožavatelja mogao proširiti u raznim muzičkim pravcima. Od klasike, preko jazza do rocka, a i šire.