Agnostic Front
Warriors
Datum izdanja: 19.11.2007.
Izdavač: Nuclear Blast / Trolik
Žanr: Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Nekada vrlo snažna NYHC scena već godinama nestaje. I to ne možemo reći polako, nego dosta brzo i sada je gotovo pred samim izumiranjem. Interes za tu vrstu muzike nekako opada u kontinuitetu, a oni fanovi koji je prate od njezinih najranijih i(li) najboljih razdoblja, kraja osamdesetih i prve polovice devedesetih, očito više nisu dovoljni da je održe na životu. A mlađih je sve manje i manje.
Ipak, da ne ode baš sve potpuno u zaborav, brine se nekoliko bendova, a među njima veliku ulogu ima Agnostic Front, koji se, eto, nakon tri godine i albuma “Another Voice” (2004.), ponovno oglasio. I to ponovno vrlo dobrim, jako direktnim, snažnim, agresivnim, gotovo nasilničkim hardcore albumom. Čak bih rekao jednim od svojih boljih ostvarenja uopće.
Hardcore je muzički predvodnik ove priče, i on je, uz teže groovy ritmove, najlakše prepoznatljiv u pjevačkim te u bubnjarskim segmentima. Gitare mi, pogotovo one u većinskim riffovskim izražavanjima, strašno vuku prema thrashu, bas se nekako premalo osjeća, ali zato ne i punk utjecaji, koji se čak znaju i bezobrazno pretpostaviti osnovnom HC izražavanju.
Usto, ima gitarističkih dijelova koji znaju povući u pravcu heavya, što znači da nisu zanemarivi niti catchy elementi, pa bismo tako mogli generalno reći da se ovdje radi o melodičnijoj varijanti hardcorea. I to dosta melodičnijoj. Ono što također imponira, izvrsna je produkcija, koju je radio Freddy Cricien, brat pjevača Rogera Mireta, inače frontmen skupine Madball.
“Warriors” je i tekstualno lijepo sročen pa tako on kroz pjesme govori o ljudskoj borbi, ne u klasičnom smislu, koja se vodi kroz život. Jedna od lošijih strana albuma je njegovo prekratko trajanje (32:26), no to je uobičajen omjer kod ovakvih izdanja pa se to ne bi trebalo ozbiljno doživljavati.
Puno je bitnije da album vrvi odličnim pjesmama, poput “Addiction“, brze stvari s izvrsnim thrash riffovima, i još boljima u “Change Your Ways“, ili “For My Family“, koja miksa punk HC i thrash, a uz, opetovano spominjem, superkvalitetno pjevanje, ističu se i solaže, kroz koje se da naslutiti kako se ovdje i o heavyu pomalo razmišljalo.
Tako je bend, koji je, osim kao jedan od predvodnika spomenute NYHC scene, bio poznat i kao jedan od dražih gostiju njujorškog CBGB kluba, inače zatvorenog prije godinu i nešto, napravio dobar posao u očuvanju jedne od muzičkih tekovina New Yorka. A da se ona eventualno opet uzdigne barem do prosječnog nivoa, bit će ipak potrebno više od jednog dobrog benda i albuma.
