Warriors, come out and play!

Već nekih šest godina prošlo je od kada sam prvi put čuo za to ime, pa je možda ipak red zaključiti da ovo nije samo još jedan osvrt, već konstantna atipična veza.

Zašto atipična? Zato što su Disco Ensemble više-manje nepoznat
alternativni finski bend koji samo nekakvom pukom srećom može završiti u
playerima ili klubovima državice kao što je Hrvatska.Tako su me 2006. iznenadili albumom “First Aid Kit” i intervjuom prije nesuđenog dolaska u KSET. Od tada redovito izbacuju albume s barem dva-tri privatna post-punk-hardcore-rock evergreena. Ovoga puta bit će ih i više!

Na “Island of Disco Ensemble” činilo mi se kao da su se malo ispucali i snimili jedan ‘običan’ album. Ovoga puta opet se u 40-ak minuta posložilo pjesama jako tipičnih za njih. Ali, dobro je što ovog puta to samo znači da su usavršili ono što rade i shvatili da njihov post-nešto indie-nešto zvuk zaslužuje prikladne pjesme – glasne, divlje i melodične istovremeno.

A nije tako počelo. Mjesecima prije izlaska albuma ponudili su nekakav studijski live spot za “Your Shadow“. Pjesma me preplašila da su i oni svojim pjesmama krenuli u nekonkretnom i nedorečenom smjeru. Sada, u ulozi atmosferičnog i lagano jezivog zatvaranja albuma dobila je puno bolju reputaciju. Jer je ispala kao spuštalica nakon prevelike doze ‘plešućih drogica’.

Čak i instrumentalni “Intro” potvrđuje skandinavsku sposobnost da gitarama proizvedu britanizirani zvuk i američku pristupačnost, a sve to na totalno drugačiji način! “Too Much Feeling” i plesna “I’ve Seen The Future” najbolji su primjeri. Pored njih, singl “Second Soul” zvuči melodično, grandiozno i usporedivo s melankoličnom atmosferom iz davne “Headphones“.

Izbaladizirali su se na “Hologram“, ali su zato najbržu stvar svoje karijere smjestili u atipičnu punk ‘peglaonu’ “Chinese Sword“. Odlična suradnja brzih bubnjeva, basa koji pumpa i gitarista koji se razletio gdje god se sjetio!

Prepoznaje li netko više u povratku na poznato – “1000 Years” – divljinu Refused, melodičnost Deftonesa ili zezancije At The Drive In, to će vjerojatno preslikati i na ostatak albuma.

Njihov potpis bio je prisutan i na prošlom albumu (tko bi rekao, jelda?!), ali mene je taj nekako preskočio u onome što sam htio čuti od njih. Baš zato mi je “Warriors” ovoliko dobro sjeo. Istina je da smo neke od tih skandinavskih gitarističko-synth dijelova već čuli od njih i sličnih bendova, i to će u budućnosti uspjeti izbjeći samo onaj bend koji izmisli nove instrumente ili neki novi uvrnuti način imputiranja nota u ljudske uši.

Baš zato – uživajte u načinu na koji su Disco Ensemble izbjegli negativna iznenađenja. Iako je ‘izbjegli’ jebeno preslaba riječ!