Isto sunce grije Izrael i Kaliforniju

U vijestima Izrael se nažalost često spominje u kontekstu sukoba, krvi, bombaša samoubojica. Nakon što se presluša “Putumayo presents Israel“, nametne se mišljenje da postoje i neke druge stvari po kojima bi ta država mogla puniti novinske stupce.

“Putumayo presents Israel” vrlo dobra je kompilacija izraelske pop-rock scene, kolekcija redom inventivnih skladatelja rasnih pop-harmonija oplahnutih suncem, morem, zvizdanom, romantikom, a ima i senzualnosti ‘na vrhu noža’. Koliko god ovaj album predstavlja izraelsku muziku, prisutan je kozmopolitski ugođaj, što u ovom slučaju znači otvorenost za različite trendove, pristupačnost, sklonost (prekomjernom) uživanju u životu.

Koristi se uglavnom standardan instrumentarij, što će reći bubanj, bas, gitara, klavijature, malo orgulja, s malo harmonike i puhača, dok se utjecaji rasprostiru vrlo široko: naći će se mjesta za napjeve s arapskim mirisom, hipnotičke reggae ritmove te harmonije karakteristične za Španjolsku ili Italiju ili pak za francuske harmonike. Ima i psihodelije, no iznad svega, to je prilično komunikativna i strastvena muzika ljudi koji žive 24 sata dnevno punim plućima i koja se po svojoj viziji i snazi ne razlikuje mnogo od sunshine popa iz Kalifornije.

Za folky štih se (izvrsno) brinu David Broza i Itay Pearl, Sheva je neka vrsta progresivnog reggaea (osobni sud), a cijelu kompilaciju pomalo kradu The Idan Raichel Project: veliko finale pripada hipnotičkoj fuziji mogućeg i nemogućeg, dok su posebnog spomena još vrijedne izvedbe uvodna “Nilkach Meemeni Sod“, “Ha’rikud Ha’muzar Shel Ha’lev” i “Vehapa’am Shir Ahava“.

S druge strane pjesma “Tariki” sa svojim pomalo eurosongovskim zvukom pada ispod prosjeka. No to ipak nije (toliko) primjetno, jer će ova kompilacija dobro doći u sam smiraj ljeta i nesnosnih vrućina, a u drugim godišnjim dobima će dobro podsjećati na doživljaj ljeta i nesnosnih vrućina.