Hooverphonic
Sit Down And Listen To
Datum izdanja: 01.03.2004.
Izdavač: Sony / Menart
Žanr: Pop
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Belgijski ambijentalni pop bend Hooverphonic oformljen je 1995. godine u Bruxellsu, u postavi: Liesje Sadonius-vokal, Alex Calliera-gitarist/programer, Raymond Geertsa-gitara, Frank Duchene-klavijature (kasnije naspustio bend). Grupa postaje poznata iznad belgijskih granica nakon objavljivanja pjesme “2Wicky” na soundtracku za Bertolucciev film “Stealing Beauty”.
Godinu dana kasnije snimaju svoj debut album “New Stereophonic Sound Spectacular”. Nedugo nakon toga Liesje Sadonius napušta bend te na njeno mjesto dolazi Geike Arnaert s kojom snimaju “Blue Wonder Power Milk” album iz 1998. godine. Dvije godine kasnije snimaju album “The Magnificent Tree”, kojim sa prošlog uglađenijeg albuma prelaze na nešto mračniju verziju koju i dalje nosi karakterističan vokal Geike Arnaert. Godine 2002. izlazi njihov četvrti uradak pod nazivom “Jackie Cane”, dok sljedeće godine izlazi njihov peti album pod nazivom “Sit Down & Listen To” kao presjek njihove dosadašnje karijere uz dodatak nekoliko pjesama dosad neobjavljenih na prijašnjim albumima.
Album otvara dosad neobjavljena pjesma “Antarctica“, koja neodoljivo podsjeća na nikad prežaljeni Portishead. Geikein vokal tako hladan i ukočen i na trenutke prodoran savršeno se uklapa u cijelinu. Sa prvog albuma ovdje se nalazi njihov debut singl “2Wicky”, “Someone” i “Inhaler” turobna, ali i plesna kombinacija. “Eden” je jedina pjesma skinuta sa njihovog drugog albuma, pjesma prepuna violina i klavira melankolična, ali i prekrasna istodobno.ž
Sa trećeg albuma skinute su “Jackie Cane”, “Vinegar & Salt” i “Frosted Flake Wood”, dok se sa predzadnjeg albuma na kompilaciji se nalaze “Sometimes”, “One”, “The World Is Mine”, kao i “Sad Song”. Na albumu se nalazi i Hazelwoodova stvar “My Autumn’s Done Come”, te kao bonus tu je “The Last Thing I Need Is You”, definitivno najbrža stvar na albumu, koliko brza stvar i može biti kada se radi o Hooverphonicu.
Dakle ovo je idealna kompilacija za sve ljubitelje spoja gudačkih instrumenata sa klavijaturama sa fenomenalnim vokalom koji na trenutke funkcionira kao instrument za sebe te je sve to skupa upakirano u jednu vrstu ambient popa. Te iako album ne donosi mnogo noviteta, njegova kvaliteta leži upravo u izboru pjesama samih izvođača te nadam se ujedno najavljuje smjer kojim Hooverphonic misli ići i dalje.
