I nakon Isobel – Isobel

Već 25 godina Mark Lanegan funkcionira u ‘podijeljenim’ karijerama.

Prvo je karijera bila podijeljena između benda Screaming Trees i
solo-karijere, zatim između angažmana u grupi Queens of the Stone Age i
solo-karijere, a onda su slijedili albumi dueta s Isobel Campbell i gaže
u Soulsaversima, a bilo je i nekih drugih, manje poznatih angažmana.Teško je Laneganu prišiti etiketu svaštara, jer je njegova misija jasna: u različitim bojama i stilovima dočarati mračne, uklete, senzualne momente, pri čemu je stvar nijansiranja hoće li muzika pretegnuti na stranu žestokog rocka (radovi sa Screaming Treesima ili QOTSA) bluesa (kao na albumima “Bubblegum” ili na “Blues Funeralu”) ili na stranu kasnonoćnog ugođaja jazz balada (kao na kolaborativnim pločama s Isobel Campbell).

“Imitations” preteže na posljednje spomenutu stranu. Očito Lanegan voli pjevati o boemskim, romantičnim, elegantno upropaštenim dušama koje su si često život proćerdale radi nekog uglavnom nedostojnog motiva. Na ovoj je kolekciji pjesama vokale otpjevao sam, ali zato su mu pjesme pisali drugi.

Kao što je apostrofirano, većina pjesama datira iz sredine dvadesetog stoljeća, odnosno iz onog perioda muzike koji su Laneganovi roditelji najviše voljeli, tako da je “Imitations” posveta Markovim nježnim godinama kad je u društvu svojih roditelja slušao ove i slične stvari koje su nosile potpis Franka Sinatre, Andya Williamsa, Bobbya Darina i drugih.

Ipak, najuspješnije pjesme su atipične za ovu kolekciju: Caveova “Brompton Oratory” s tužnom trubom i pogotovo “I’m Not The Loving Kind” Johna Calea s moćnim aranžmanom kradu ovaj tričetvrtsatni show. Lanegan je još zasjao na “Autumn Leaves” dok na ostalim brojevima podsjeća slušatelja da on ovakve stvari jednostavno radi dobro, ali bez značajnije emocionalne prisutnosti.

“Elegie Funebre” je otpjevao na francuskom jeziku – kako se snašao, ostavljam svakom slušatelju za interpretaciju, a i “You Only Live Twice” zvuči manjkavo, ipak nedostaju ubojiti gudači s originalne verzije Nancy Sinatre.

14 godina nakon prvog albuma obrada “I’ll Take Care of You” Lanegan nas podsjeća da u mu ekspresivnosti i originalnosti vokalnog izričaja nema ravnog, no isto tako da je na svojim nekim drugim albumima dao više svoje osobnosti.