Mark Lanegan Band @ Tvornica
Nekoliko je mračnih viteza na glazbenoj sceni čiji se vokali često uspoređuju s onim Marka Lanegana – najčešće su to Leonard Cohen, Nick Cave, Tom Waits, Chris Rea…Dvije godine nakon posljednjeg nastupa u Zagrebu, ponovno smo dobili priliku provjeriti operira li Laneganov vokal pod velom tame onako kako i pamtimo.
Laneganova ljubavna veza s koncertnim prostorima Zagreba dugo traje: koliko god puta je bio, hladni vitez grungea iznova i iznova uživa u toplom dočeku zagrebačke publike – pa je tako bilo i sinoć. Kao podršku imao je čak dvije predgrupe: kultnu britansku grupu The Membranes koja nastupa s njim tijekom turneje i lokalne The Lesser Men. Sva tri izvođača izbacila su novi album u 2019., tako da je publika mogla uživati u bendovima koji se događaju upravo u ovom trenutku.
Mada je nedavno održan posljednji koncert od strane Žednog uha (Goodspeed You! Black Emperor), meni je ipak ovaj koncert predstavio tu posljednju, tužnu točku na i: naime, sva tri izvođača imali smo priliku slušati u sklopu tri izdanja SuperUho festivala: The Lesser Men 2015., The Membranes 2017., a Lanegana 2016. godine.
The Lesser Men započeli su nastup u 20 sati s riječima: ”Ima vas čak više od dvanaest”, aludirajući naravno na tek šačicu ljudi koja se okupila da bi dala podršku bendu u ranom terminu. Ipak, u međuvremenu se i na njima skupilo dosta ljudi, samo što je dobra većina promatrala nastup iz tame tribina. The Lesser Men su, baš kao i Lanegan, objavili novi album nakon dvije godine, naziva ”References, Reflections: Revelations”. Naziv albuma jako dobro opisuje njihovo stvaralaštvo: ono što sam poslušala sinoć zamišljam kao hodnik ispunjen referencama na mahom Joy Division, White Lies, The Cure i LCD Soundsystem (naravno, to je moj subjektivan dojam) na koje se osvrću, ali nastavljaju hodati prema naprijed i stvaraju nešto – novo. Osobno sam ih sinoć prvi put slušala uživo; moram priznati da sam u jako kratkom roku bila opčinjena pitkim, a kompleksnim, energičnim a melankoličnim melodijama koje nam je sastav ispostavio. Veselim se budućim samostalnim svirkama.
Nakon The Lesser Men, došlo je vrijeme za nešto potpuno drukčije: kultni post punk sastav koji se pred 10 godina ponovno okupio i dokazao da nisu još jedni stari rockeri koje je vrijeme pregazilo – riječ je, naravno, o The Membranes. Kratkom, ali energičnom svirkom oživjeli su punk duh osamdesetih u Blackpoolu te ga prenijeli u kontekst 2019., na pozornicu Tvornice kulture: nova stvar ”Black is the Colour” koju su sinoć odsvirali najbolji je dokaz kreativne energije koja još uvijek pokreće motor žilavih post punkera.
Obe predgrupe su itekako opravdale raniji dolazak u Tvornicu kulture, ali su ipak bile samo zagrijavanje za nokturno koji nas je čekao. Hrapavi glas afere između bluesa i grungea dočekan je od pune Tvornice. Mark Lanegan , od ponedjeljka pedesetpetogodišnjak, odmah je zagrizao u novo izdanje ”Somebody’s Knocking” pjesmom ”Disbelief Suspension”: glas bivšeg frontmena Screaming Trees sastava prepoznatljivo je protutnjao i preplavio publiku.
Mark Lanegan nije jedan od onih glazbenika koji će zastati i popričati s publikom: skače s pjesme na pjesmu gotovo bez pauze. Ne bih se doduše požalila na to, jer je rezultat više pjesama, više uživanja u baladama otpjevanima grubim baritonom koji je prošao kroz sito i rešeto i izašao na drugu stranu.
Laneganova gotika nastavila se nekim od najvećih hitova – ”Bleeding Muddy Water” zasigurno je odnio pobjedu kao vrhunac koncerta, a uz rame su mu stajali ”Deepest Shade”, ”Burning Jacob’s Ladder”, ”Ode to Sad Disco” i ”Hit the City”. Nove stvari sjajno su popunile setlistu baš na mjestima na kojima je to bilo potrebno: ”Stitch It Up” i ”Dark Disco Jag” Laneganova su budućnost koji su bez ikakve sumnje iskrojili atmosferu mračnog diska zbog koje smo i došli.
Sanjarski nokturno završio je pjesmama ”The Killing Season” i ”Phantom Radio”, zaključivši tako još jednu blues terapiju kakvu zna isporučiti samo Mark Lanegan. Promatrajući red koji se stvarao potpisivanje mercha, postalo je kristalno jasno, po tko zna koji put, da Lanegan ima veliku, odanu vojsku obožavatelja u Zagrebu koja će povratak viteza tame uvijek dočekati širokih ruku i naćuljenih ušiju.
