‘Heavy Rotation’ u prosječnost

Jedina ženska, i jedina zvijezda koja je prodala ogromnu hrpetinu albuma, a da uopće nije poznata u svojoj državi, a SAD nije ‘bilo koja’ država, jest Anastacia. Nakon tri godine pauze i borbe s bolešću, pop diva s moćnim glasom vratila se i novim albumom.

Nazvavši ga “Heavy Rotation” nije samo aludirala na spajanje DJ-izraza i prolaska kroz teške trenutke, nego je indirektno objasnila da se zbilja i zaokrenula (za podosta stupnjeva).

Ne, nije otišla u heavy metal ili rumunjski šund, već je onako naglo svoj ozbiljniji pop-soul-rock orijentiran zvuk zamijenila široko prihvaćenim rutinskim R&B pristupom.

U društvu poznatih producenata odmaglila je od živog i analognijeg bendovskog zvuka i htjela složiti, kako sama kaže, svoju ženstvenu nježniju stranu koja napokon priznaje svoju senzualnost.

Nemam pojma što poušava izfilozofirati tim ludim extra najavama albuma, ali činjenica je da stvari kao singl “I Can Feel You” i “The Way I See It” zvuče puno ogoljenije i ćelavije, i – sukladno današnjim vremenima, puno više nabijeno seksom i ritmom. Prva zvuči skroz dobro, iako ju je malo teško spojiti s takvim vokalom.

Odnosi se to i na “Defeated“, koja ima neki zvuk kao za hip-hop laganicu, pa me više podsjeća na neku Mary J. Blige.

Da se malo okrenemo na onaj logičniji dio albuma. “I Call It Love” je podsjetnik na ono prije gdje se poigrala i sa svojim pjevačkim sposobnostima, ali i modernim zvukom, a polulagana “In Summer” i recimo “Same Song” u onoj su kategorije ‘nit smrdi – nit miriši’.

Sljedeći singl “Absoulutely Positively” je fora pjesma koja nas je uvjerila u njen pozitivniji i vedriji smjer.

Bez dvojbe, najveće iznenađenje albuma definitivno je naslovna stvar. S agresivnim techno ritmom početak je jasno pokazao da želi biti puno bliže Madonni ili Kylie Minogue. Iako se sve skupa malčice primiri s njenim pjevanjem, meni je to zbilja bilo malčice ‘too much’. Iako, plesni podiji će biti zadovoljni, vjerojatno ni ne znajuči koga slušaju.

Nekoliko lakših tu su tek toliko, jer tu otpjeva kako zna, ali svo njeno soul-diva druženje s klavirom već smo čuli i u boljim izdanjima.

Svijet je očito postao prebrutalan, pa si ni ona više ne smije dozvoliti da joj album ne prođe (ili uopće ne bude izdan, kao prethodni) u Americi i logično je bilo da pokuša(ju) nešto promijenjenog smjera. Takva inicijativa donijela joj je situaciju u kojoj je nekoliko stvari malo sforsirano, nekoliko je u redu, a ostale su u velikom nedefiniranom raskoraku.

Zbilja sam se nadao da će nastaviti biti jedna od pop zvijezdica koju cijeni jako širok krug ljudi, ali ona je napravila jedan komercijalno-nastrojeni potez, s kojim više nije previše specifična u oceanu glazbe.