Hatesphere žudi za metal ubojstvom

    707

    Hatesphere

    Murderlust

    Datum izdanja: 21.10.2013.

    Izdavač: Massacre Records

    Žanr: Death Metal, Thrash Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Murderlust
    2. Pandoras Hell
    3. Fear Me
    4. The Violent Act
    5. Punishable By Death
    6. In Process
    7. Iconoclast
    8. Darkest Of Forces
    9. Refill The Chest
    10. Assassin

    Kad bend osnujete 1998., danas se čini da ste starosjedioci metal scene i da ste možda radi godine osnutka upali u vremena obilježena nu-metalom. U Danskoj? Teško.

    Peter “Pepe” Lyse Hansen ima svoj Hatesphere, death thrash gazionu koju
    valjda održava svježom radi stalne promjene članova. Ne baš stalne, ali
    nakon njega najduže živući član je drugi gitarist koji je uletio 2007.

    A zašto se nitko nije uspio zadržati – ne znam. Jesu li ljudi realistični, pa shvaćaju da će teško prehraniti obitelj brutalnim metalom koji ih nakon novog albuma i turneje eventualno ostavi na toj vražjoj ‘pozitivnoj nuli’? Ili su se pak sudarali s gazdinom odlukom da ne popravlja nešto što i dalje funkcionira? Upravo radi beskompromisne agresije zvali su ih danskim ekvivalentom Slayera – bendom koji ima fiksnu formulu kojom fanovima nude konstantu, ali ne i inovaciju.

    Već osmi album “Murderlust” nosi jako malo noviteta. Punk ritmovi i rifferska ubijačina dreče u skoro svakoj pjesmi. Svaka zna dosaditi, ali i svaka zna iznenaditi. “Pandoras Hell” je taj tempo thrash pokazatelj, a “Fear Me” i “In Process” (sa Suicidal Tendencies gitaricama) sporiji heavy odmor koji u društvu ostatka djeluje čak i atmosferično. Slično kao i sredina inače razbijačke “Refill the Chest“.

    Muziku podržava

    Dinamične moderne metal rifove visokog tempa u startu je teško posložiti tako da ih 150 po albumu djeluje raznoliko i originalno, ali zato taj hardcore vokal pomaže da ih nekako istaknemo. Čovjek je bez problema mogao uporno vrištati, skvičati i growlati da sve skupa još više odiše zlom, ali Esben “Esse” Hansen odlučio je agresivno vikati i omogućiti da, nakon prošlog albuma, opet razaznajemo riječi iza svega.

    Najveće iznenađenje, definitivno ugodno je činjenica da mali broj ovakvih bendova zna kako odabrati obradu. Obraditi Metallicu ili Iron Maiden sigurna je oklada kod metalaca, pa je super vidjeti kako će se jedan Muse i njihova “Assassin” snaći u brutalnijem death svijetu!

    Moguće da Hatsephere pucaju na onaj princip u kojem će biti uporni bez obzira na sve i jednostavno čekati da se stvari ‘poklope’. Čekati nekakvu pukotinu u toj ludoj sceni koja konstantno traži – nešto. Nešto novo, ili nešto staro, ili nešto očekivano ili nešto nespojivo, ili nešto što se pokazalo održivim, ili nešto što će sigurno puknuti za sezonu i pol.

    Čekati da scena vječito gladna promjena opet naleti u situaciju u kojoj će tražiti nešto grooversko i agresivno. U 20 godina valjda i čorava kokoš pikne nekakvo zrno. Valjda će i Hatesphere upiknuti nekakvo zrno primjećivanja i većeg uspjeha.

    Muziku podržava