Hard rock na adrenalinski pogon

Adrenaline Mob je jedan od onih bendova kojima se tip glazbe kakvu kreiraju može iščitati iz imena – adrenalinska bomba žestokih riffova i bubnjeva, stilska mješavina hard rocka i modernog metala.

Oni su još jedna metalna supergrupa koja djeluje od 2011. godine, kada
su objavili prvi, istoimeni EP. Nažalost, on među kritikom i nije baš
najbolje prošao, ali zato jeste prvi studijski album “Omerta” iz
2012. godine.

“Men Of Honor” dolazi dvije godine kasnije i to s kadrovskim
promjenama.Trenutnu postavu čine vokalist Russell Allen (Symphony X, Allen/Lande…), gitarist Mike Orlando, basist John Moyer (Disturbed, Blaze Bayley, ex-Queensryche), te bubnjar A.J. Pero (Twisted Sister). Originalna postava uključivala je basistu Paul Di Lea i gitarista Richarda Warda, koji su Adrenaline Mob napustili zbog konfliktnih situacija sa svojim bendovima, te bubnjara Mike Portnoya koji je bend napustio prošle godine iz kojekakvih razloga.

Zahvaljujući članovima bendova raznih metal žanrova, Adrenaline Mob krase glavne karakteristike hard rocka, modernog i nu-metala, te grove metala. Zbog komercijalnog zvuka, Adrenaline Mob se voli ili ne voli, sredine nema. Najmanja glazbena sličnost među bendovima je ona sa Symphony X-om, a jedna od glavnih komponenti čitavog koncepta je upravo Russell Allen.

U početnim pjesmama može biti vjerojatno i neprepoznatljiv, pošto u usporedbi sa Symphony X-om, Russell u Adrenaline Mobu većinu vremena koristi svoje hrapavije, parajuće snažne vokale. Njegov clean vokal dolazi do izražaja jedino u baladama ili pojedinim prijelazima pjesama, a zahvaljujući njemu, Adrenaline Mob ima snažan zvuk, koji snagu uglavnom crpi iz tih sjajnih vokala i žestokih riffova. Uostalom, od Russela se nije ni očekivalo ništa manje dobro. Kao jedina manjkavost Adrenaline Moba mogli bi se navesti prejednostavni ili monotoni stihovi unutar pojedinih pjesama, kao što su refren “Come On Get Up” ili dijelovi numere “House Of Lies”.

U album uvode munjevita solaža i bubnjevi pjesme “Mob Is Back”, gdje Russell odmah izljeva svoj vokalni bijes, a “Come On Get Up” je još jedan energični i agresivni komad ‘sa stavom’, nabrijanog, ali pomalo monotonog refrena, koji osim na zvukove Disturbeda i slične nu-metalske, može podsjećati i na elemente Pantere. Njoj slična je i kasnija “Feel The Adrenaline”, koje eventualno mogu razočarati lirikama, ali svejedno zadržavaju pozornost zbog svoje sjajne energije.

“Dearly Departed” je melodičnijeg uvoda i ponešto se razlikuje lakšim riffovima od ostatka pjesama, a njome dominiraju nešto blaži i clean vokali. Obje akustične, sentimentalne balade, “Behind These Eyes” i “Crystal Clear“, spadaju među kvalitetnije pjesme, uz žestoke tipa “Dearly Departed” ili naslovne “Men Of Honor“. Ako se samo jednom čuje ovaj album, otklanja se svaka sumnja da Adrenaline Mob čine iskusni glazbenici.

Iako je javnost možda očekivala nešto drukčiji zvuk, s obzirom da su originalni članovi dolazili iz velikih progressive metal bendova, Adrenaline Mob su nastavili u hard rock i metal stilu i vjerojatno time izazvali razočarenja pojedinaca. Može ih se usporediti s velikom količinom modernih i komercijalnih bendova, ali njihova sveukupna snaga nadilazi većinu takvih slučajeva, te je tako “Men Of Honor” jako dobar album u svojem žanru, koji će svakako pronaći ciljanu publiku.