Glazbeni dragulji vječito potcjenjivanog bubnjara The Beach Boysa

    2720

    Dennis Wilson

    Pacific Ocean Blue (Reissue)

    Datum izdanja: 17.06.2008.

    Izdavač: Sony BMG

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. River Song
    2. What’s Wrong
    3. Moonshine
    4. Friday Night
    5. Dreamer
    6. Thoughts Of You
    7. Time
    8. You And I
    9. Pacific Ocean Blues
    10. Farewell My Friend
    11. Rainbows
    12. End Of The Show
    13. Tug Of Love (Previously Unreleased)
    14. Only With You (Previously Unreleased)
    15. Holy Man (Instrumental, Previously Unreleased)
    16. Mexico (Previously Unreleased)
    1. Under The Moonlight (Previously Unreleased)
    2. It’s Not Too Late (Previously Unreleased)
    3. School Girl (Previously Unreleased)
    4. Love Remember Me (Previously Unreleased)
    5. Love Surrounds Me (Previously Unreleased)
    6. Wild Situation (Previously Unreleased)
    7. Common (Previously Unreleased)
    8. Are You Real (Previously Unreleased)
    9. He’s A Bum (Previously Unreleased)
    10. Cocktails (Previously Unreleased)
    11. I Love You (Previously Unreleased)
    12. Constant Companion (Previously Unreleased)
    13. Time For Bed (Previously Unreleased)
    14. Album Tag Song (Previously Unreleased)
    15. All Alone (Previously Unreleased)
    16. Piano Variations On Thoughts Of You (Previously Unreleased)
    17. Holy Man (Taylor Hawkins Version)

    Trideset jednu godinu nakon objavljivanja jedine solo-ploče, “Pacific Ocean Blue“, bubnjara grupe The Beach Boys, i nakon što su vlasnici originalnih albuma mogli svoje stare ‘plejke’ prodati na e-bayu za 100 dolara po primjerku, možemo čuti remasteriran album u originalnoj verziji na CD-u, s mnogo dodatnih snimki i nikad izdanim pjesmama.

    Stari vic ide otprilike ovako: ‘Tko je najbolji prijatelj svih rock muzičara? Bubnjar.’ I doista, kada pričamo o jakim autorskim ličnostima u rock bendu, uglavnom govorimo o pjevačima, gitaristima i tu i tamo ponekom basistu. S gdjekojim iznimkama Dona Henleya, Davida Grohla te Grant Harta, bubnjari su češće poznati kao sjajni instrumentalisti ili razuzdani i divlji čudaci (ili oboje, šifra: Keith Moon) nego kao senzibilni autori.

    Dennis Wilson vrlo se dugo savršeno uklapao u stereotip o razuzdanim divljacima partijanerima, štoviše, u žutim novinskim napisima je najpoznatiji po tome što se sprijateljio sa Charlesom Mansonom, poznatim ubojicom, po svojim brojnim ljubavnim vezama (neko je vrijeme ljubovao s Christinom McVie iz Fleetwood Maca), a kad je muzičko umijeće bilo u pitanju, njegove bubnjarske dionice su često označavane kao prosječne, a glas mu je kraj ostalih The Beach Boysa Mikea Lovea, Ala Jardinea te braće mu Carla i Briana, zvučao – samo zericu bolje nego bubnjanje.

    Dugogodišnji rock and roll život mu je podario izrazito režeći glas koji bi se uklapao u pjesme The Beach Boysa kao što bi se Lana Jurčević uklapala u pjesme Motorheada.

    Muziku podržava

    Njegov forte je bio nešto drugo – pisanje pjesama. Ali kad si u grupi gdje je glavni autor Brian Wilson, stariji brat koji je već s 24 godine bio čašćen riječima kao što su genij, onda je za očekivati da priliku za stvaranje svoje glazbe nećeš dobiti u bendu. Doduše, The Beach Boysi jesu objavili neke Dennisove pjesme, ali “Forever” (s albuma “Sunflower”) i “Cuddle Up” (s albuma “Carl and Passions”) samo su vrh ledenog brijega u odnosu na ono što je Dennis radio.

    Biti dio uže obitelji Briana Wilsona ne pridonosi baš samopouzdanju kad je u pitanju stvaranje muzike. Međutim, Dennis je mnogo naučio od starijeg brata po pitanju zvuka i produkcije. Obojica mnogo duguju Phil Spectoru i njegovom zidu zvuka.

    Međutim, dok bi Brian težio nježnim, proljetnim i umilnim tonovima, dotle bi Dennis koristio Zid zvuka da dočara puno dramatičnije i mračnije emocije.

    Uvodna pjesma na ovom izdanju, “River Song” objašnjava dosta toga: zvučni gospel kovitlac podcrtan ekspresivnim uzvicima “I’ve Got to Get Away” koji poput teče poput rijeke te uvlači slušatelja u Dennisov unutarnji svijet, koji je nažalost bio upravo to – kovitlac iz kojeg je on toliko puta pokušavao pobjeći.

    Albumom dominira mračan, depresivan, pompozan pop superteške kategorije na tragu Phil Spectora, Eaglesa i Fleetwood Maca, s time da u baladama zvuči uvjerljivije nego u, uvjetno rečeno, bržim pjesmama. Ljubavne pjesme “Thoughts of You“, “Moonshine” i “You and I” govore o odanosti prema drugoj osobi koja je tolika i tako intenzivna da prerasta u opsjednutost i ovisnost, a “Pacific Ocean Blues” i “Friday Night” bi se bez problema mogle naći na pločama Toma Waitsa iz ‘Island’ faze.

    Paradoks Dennisa Wilsona je u tome da je s jedne strane ovisan o drugoj osobi, a s druge njegova nemirna narav ga je odvodila u ljubavne avanture i na taj način uništavala bilo kakvu šansu da se razvije zrela i duboka ljubavna veza kakvu je toliko priželjkivao. Složit ćete se da je to idealan materijal za napisati pjesmu o tome, a opet, najgore prokletstvo u privatnom životu.

    Posljednja stvar na albumu “Pacific Ocean Blue”, “End of the Show” govori o smrti, a refren “Thank you very much for everything I’ve ever dreamed of” zvuči tako tužno da premješta cjelokupni opus Leonarda Cohena u žanr romantične komedije.

    Treba obratiti pažnju i na “Farewell My Friend“, pjesmu koju je Dennis napisao za bliskog prijatelja, a koja će biti otpjevana i na njegovom ispraćaju u siječnju 1984.

    Nakon što je izdan 1977., “Pacific Ocean Blue” je doživio brojne pozitivne i pokoju negativnu kritiku od kojih se posebno isticala ona od samog autora. Dennis je tvrdio da ima još jedan album u pripremi i da će biti puno bolji nego “Pacific Ocean Blue”.

    Nažalost, rastući problemi s ovisništvom, alkoholom te njegova poslovična hiperaktivna narav udaljavali su taj projekt od realizacije, a njegova smrt krajem prosinca 1983. trajno je ostavila gomilu nebrušenih dragulja koji se sada premijerno objavljuju na drugom disku.

    Nažalost, većina njih pati od osnovne boljke – nedovršenosti. Ipak i u takvom obliku te snimke uvjerljivo svjedoče o velikom talentu koji nije adekvatno prepoznat niti unutar svog benda niti među širom publikom. Nažalost.

    Muziku podržava