Glazbena razglednica

    3777

    Saša Bulić

    Kopomuorta

    Datum izdanja: 18.07.2008.

    Izdavač: Menart

    Žanr: Pop, World Music

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Friška arija
    2. Prozno damijona
    3. Molin te Bože
    4. Parvi forski tango
    5. Muore
    6. Tovor
    7. Sut
    8. Ludo lito
    9. Tanac
    10. Davno
    11. Buodulka za vlaha

    Album “Kopomuorta” gitariste Saše Bulića najbolja je posveta dalmatinskoj glazbenoj tradiciji, no istovremeno i jedan od najboljih suvenira, sjajna pozivnica za naše more koju bi nadležno Ministarstvo – da ima imalo sluha – moralo znati prepoznati.

    Očito je došlo vrijeme u domaćoj glazbi kada se medijski ne tako eksponirani instrumentalisti, ujedno i desne ruke poznatijih zvijezda, sve češće odvažuju na samostalne radove. Vava iz nekadašnjih Laufera, Marijan Brk iz Parnog valjka i Gibonnijev violinist Marko Ramljak samo su neki u tome nizu koji će nastaviti gitarist grupe Rawbau (u kojoj je i naš nogometni izbornik Slaven Bilić) sa svojom zbirkom instrumentala.

    Saša Bulić – Ujac na sceni je kao gitarist prisutan više od trideset godina, nije možda tako razvikan umjetnik, no iza njega je iznimno velik broj glazbenih projekata, autorskih i studijskih suradnji (što domaćih, što stranih): čovjek je jednostavno svirao sve što je kome trebalo. Bez obzira radilo se o Thompsonu ili Jeleni Radan, uvijek je bio vrhunski.

    A upravo je takav njegov album “Kopomuorta” – vrhunski. Nije ovo tipičan album instrumentalnih obrada dalmatinskih tradicionala, već album njegovih autorskih skladbi mediteranskog i dalmatinskog ozračja u kojima je sam odsvirao gotovo sve instrumente (gitare, mandoline kojima se vratio nakon 18 godina pauze, udaraljke i bas).

    Muziku podržava

    Glavni zgoditak ove dalmatinske razglednice leži u činjenici što je pogodio u samu srž: kao što bi slike na razglednici trebale najbolje predstaviti mjesto na koje referiraju nekome tko ondje trenutno nije, tako bi i glazba trebala najbolje predstaviti određeno podneblje nekome tko ondje nikada nije bio i na neki ga način privući.

    A tu je Bulić apsolutno briljirao: 11 instrumentala bez ikakvih festivalskih šablona i utjecaja Huljićeva trash-folka jednostavno i posve nenametljivo, ali skalpelski precizno, dočarava najljepše slike mora, valova, miris borova i puno, puno drugih (ovisno koliko ste sami maštoviti).

    Osim što je podsjetio na hrvatsku glazbenu baštinu i njezin potencijal, Bulić svojim albumom stoji uz bok najboljim albumima world music žanra.

    Muziku podržava